29. lip 2010.

Kod Pipi - Cimet kiflice (pužići)




Naravno, kao i uvijek u zadnji tren.
Zašto? Pa pretpostavljate. Meni je najveći problem što odabrati vodeći računa hoće li to moja ekipa htjeti jesti.
Izbirljivi kakvi jesu dovedem se do zadnjeg trena i onda na brzu ruku nešto sama odlučim. Ne volim praviti ono što se ne jede jer mene ubiše "jazuci".
Jazuk baciti što neko neće jesti pa pojede mama a mami g..... rastu:)))
Znate što je jazuk?
To je otprilike sve skupa: šteta, grijeh, sramota!

Posljednji dan je za učešće u igrici FBI rukavice koju je osmislila Mamajac s bloga Cooks and Bakes.
Ovaj mjesec je pod istragom blog Pipi u kuhinji.

Već u uvodnom dijelu sam rekla koji je moj problem. Tako sam se u zadnji tren odlučila za ove njene Cimet kiflice.
Kiflice su izvrsne samo i budala vidi da u mene nisu ispale kiflice nego pužići.
Naime ja sam gotovo tijesto razvila na preporučenu dimenziju 80x50cm i nekako kada sam sve smotala učinilo mi se predebelo za kiflice.
Napominjem margarin sam stavila u zamrzivač pa sam ga samo nagratala na tijesto tako da nisam imala nikakvih problema iako je bilo poprilično toplo. Očekivala sam zbog načina pripreme tijesta da će se listati ali baš i nije. Svejedno ništa nam nije zasmetalo, pojeli smo ih u slast!



Ni moji baš i nisu ljubitelji grožđica pa sam samo jedan dio razvučenog tijesta posula grožđicama a veći dio nisam.

Ilonkina pogača



Vjerojatno veliki broj recepata je i dobio ime po nekome, ili smo ih prvi put probali kod njih ili su nam dali recept i tako neka jela i dobiju ime. I na kraju to je i dobro jer kako bismo se snalazili u tolikom moru recepata.
Ovu pogaču sam prvi put jela kod tete Ilonke G. iz Trebinja, majke moje prijateljice Divne.
Bilo je to davno, davno, ali uspomena na jedno predivno gostoprimstvo je ostala.
Ostao je i recept za pogaču, koju sam ja tako nazvala u moru recepata da bih je mogla razlikovati od drugih.
A i razlikuje se od mnogo njih baš po načinu pripreme.

I, kao što sam rekla, kada su utakmice što ću drugo nego u kuhinju. Pogotovo nedjeljom, nije neko vrijeme za ići na more, nisam imala društvo za šetnju onda sam se prihavtila oklagije:)))

Zanimljiva i vrlo ukusna pogača, s vrlo malo sastojaka:
  • 70 dag brašna
  • 2 jaja
  • 4 dcl mlakog mlijeka
  • 1 žličica soli
  • 1 žličica šećera
  • 1 vrećica suhog kvasca (7 g)
I još je potrebno:
  • malo ulja i
  • sjemenke sezama (po želji , ponekada dodam a ponekada i bez njih)
Postupak:
  1. Od svih sastojaka umijesiti tijesto (ja to radim mikserom sa spiralnim nastavcima)
  2. Tijesto odmah prebaciti na malo pobrašnjen stolnjak i razvući što tanje služeći se oklagijom (štapom) kao pitu
  3. Poprskati razvučeno tijesto uljem pa onda dlanom ruke to ulje razmazati po razvučenom tijestu
  4. Po želji posuti malo sezamom i uz pomoć stolnjaka smotati od jednog kraja
  5. Izrezati prema veličini pleha, prebaciti na podmazan pleh, ostaviti oko pola sata da malo naraste te staviti peći
  6. Prije pečenja malo premazati uljem. Peći na 200°C oko 30-35 minuta


Najukusnija je topla.
Ne znam što bih vam rađe uz nju preporučila, mi volimo s maslacem, s krem sirevima, marmeladom i sl.







27. lip 2010.

Kuglof (vijenac) s rumom i čokoladnim kapljicama


Vidjela žaba da konje potkivaju pa i ona digla nogu:)))
Tako i ja, nedavno sam vidjela na Dajaninom blogu Kolač s čokoladnim kapljicama a pošto nemam prikladne posude za pečenje napravila sam stari dobri kuglof!

A i ne znam što bih drugo radila u vrijeme utakmica Svjetskog prvenstava u nogometu koje moj muž tako revno prati.
Ja sam odgojena u ženskom društvu i bilo mi je normalno pričati za vrijeme gledanja bilo čega na TV, moglo se i ponešto uraditi.
A moj muž, vjerojatno kao i većina muškaraca, za vrijeme gledanja utakmica priča samo s TV, ne daj Bože da bi mi što odgovorio ako ga pitam. A inače sve mu je loše, treća ili peta liga kako on kaže, niko ne zna igrati, suci (sudije kako on kaže) pojma nemaju, prokomentira koju sa sinovima,... tako da meni ne ostaje ništa drugo nego u kuhinju,...

Nogomet ne volim i uopće me ne interesira pogotovo ne volim sport iz fotelje u papučama!
Ili šetam ako imam društvo za šetnju ili nešto kuham, tako je nastao i ovaj kuglof:



Za ovaj kolač je potrebno:
  • 200 g maslaca
  • 200 g šećera + 1 vanilin šećer
  • 5 jaja
  • 500 g brašna
  • 1 dcl kiselog vrhnja
  • 1 dcl mlijeka
  • 1 prašak za pecivo, prstohvat soli
  • 4 žlice ruma
  • 75 g čokoladnih kapljica
Za preliv je potrebno:
  • 4 žlice šećera
  • 4 žlice slatkog vrhnja (za šlag) i
  • 2 žlice esjeckanih oraha
A priprema se ovako:
  1. Umutiti maslac sa šećerom, vanilin šećerom i malo soli
  2. Postupno umiješati lagano umućena jaja pa dodati brašno s praškom za pecivo.
  3. Dodati kiselo vrhnje, mlijeko, rum i čokoladne kapljice
  4. Tijesto usuti u podmazan i pobrašnjen kalup, poravnati te staviti peći u pećnicu zagrijanu na 190°C. Peći oko 50 minuta.
  5. Pečen kolač izvaditi i ostaviti na rešetku hladiti.
  6. Za preliv treba prvo karamelizirati šećer te ga izmaknuti s vatre i umiješati slatko vrhnje.
  7. Preliti kolač i posuti sjeckanim orasima i sačekati da se preljev stegne.


Odličan kolač, dobro dođe za doručak a i za popdnevnu kavu. Za drugi put ja bih ga rađe prelila ugrijanom marmeladom od kajsija!
Mislim da bi bolje pasala:))

25. lip 2010.

Ajme koliko nas je -tikvice

Kao i obično hvatam zadnji vagon vlaka ovomjesečne igrice Ajme koliko nas je koju je pokrenula Monsoon s bloga Dalmacija Down Under.
Tema ovomjesečne igrice su tikvice a domaćica je Dajana.
Što reći o tikvicama? Ja ih obožavam ali još nisam uspjela svoju ekipu naučiti jesti ih. Jedino kako ih moj muž jede su pohane ili pečene onako na malo maslinova ulja ali dečki ih nikako ne vole.

Moje najdraže jelo od tikvica su Punjene tikvice u umaku od kopra. Uvijek ih sebi pripremam ljeti kada svojim dečkima pravim nešto što se u nas zove Šarena dolma: punjene paprike, rajčice, tikvice i po koji list raštike.

Punjene tikvice u umaku od kopra

  • Sve isto kao i za punjene paprike (s tim što sam ovaj put stavila umjesto riže bulgur).
  • Tikvice oguliti, izrezati i očistiti od mekanog unutrašnjeg dijela te puniti pripremljenom smjesom.
  • Složiti u dublju tepsiju, pouljiti malo, zaliti ključalom vodom i kuhati (ja najčešće to radim u pećnici)
  • Napraviti umak od kopra (šta umak - to je običan amprej s dosta sjeckanog kopra) i preliti po gotovim tikvicama
  • Služiti toplo ili hladno po želji!

Obožavam ovaj spoj tikvica i kopra! Meni je to fantastično!
Ovo je u sjećanje na Punjene tikvice kako ih je radila moja pokojna majka a moj ujak i ja smo jednom prilikom tako uživali u njima da smo punili tanjure čini mi se tri puta. A mama je tako cvjetala:)))

Penne s tikvicama i limunom
(Recept s Kapital Network TV)


Za ovo jelo je potrebno:
  • penne (makarone)
  • bijeli luk
  • tikvice (mlade, zelene)
  • kora i sok od limuna
  • bijelo vino
  • maslinovo ulje
  • peršin, papar i sol
a postupak je otprilike ovako:
  1. Na malo ulja ugrijati bijeli luk, dodati tikvice izrezane na tanke šajbe, posoliti i popapriti
  2. Kada su tikvice skoro gotove dodati limunovu koricu izrezanu na trakice (prethodno ih prokuhati 2-3 sekunde) i sok od oko pola limuna
  3. Na kraju kada su tikvice gotove dodati bijelo vino, ukuhati na pola, skloniti s vatre pa umiješati dosta peršina i kuhane makarone (dodati koju žlicu vode u kojoj su se kuhali makaroni)
  4. Poslužiti sa svježim sirom ili bez, po želji!
Penne s tikvicama, rajčicom i koprom


  • Na malo maslinova ulja popržiti malo pršuta ili pancetu
  • Dodati tikvicu izrezanu na kocke, posoliti i popapriti, prodinstati dok tikvica ne omekša
  • Dodati malo pelata ili sjeckanu rajčica, po ukusu bijelog luka, još malo dinstati pa dodati dosta sjeckanog kopra.
  • Umiješati kuhane makarone (i malo vode u kojoj su se kuhali) te poslužiti.

E, pa sada ovo su recepti bez recepta, sve mjere su odokativne ili po želji.

Veliki broj recepata sa pastom ili tjesteninom dugujem našoj talijanki Rosani. Zahvaljujući njoj mi smo naučili dosta novih jela.

Ali, kada je pasta u pitanju uvijek mi je u glavi, a veliki broj vas to hvala Bogu i ne zna, kakvi su makaroni prije bili.
To je bilo katastrofa, uvijek su bili prekuhani, ja ih nikada nisam mogla jesti a moja mama je sama pravila rezance jer to kupovno smeće ja nisam mogla okusiti. Dovoljno je reći da za vrijeme studija i hrane u studentskoj menzi nisam ništa okusila osim krumpira.
A sada je izbor tijesta iliti paste je veliki i izvrstan.

Ja se raspisla o pasti a tema: tikvice:)))



21. lip 2010.

Kremšnite (Krempita)

Počelo je ljeto i naravno sada su na redu uvjetno rečeno ljetni kolači, odnosno malo laganiji kolači.
Neki dan sam pravila ove Kremšnite (bilo je jako vruće) a sada je skoro pa hladno. Meni to odgovara ali...

Kremšnite sam objavila među prvim svojim postovima (ustvari, to je bio moj drugi post).
Uvijek ih pravim po istom receptu, sama pravim i pečem kore i to sve skupa ne uzme ni sat vremena a dobije se jedan fin, lagan i osvježavajući kolač.
Malo sam doradila recept u smislu da sam dodala par riječi jer ipak sam stekla neko iskustvo družeći se na ovim stranicama.


Kako se brzo naprave tako isto brzo i nestanu.

* umjesto pudinga sada koristim škrobno brašno + vanilija....i još bolje

20. lip 2010.

Grilana piletina, Zvonimirovi dani,....



Danas sam naletjela na ovu povorku koja je prošla u sklopu manifestacije Zvonimirovi dani u Kninu i zato sam ubacila nekoliko sličica koje sam uspjela uslikati.

Inače imam pećnicu koja u sebi ima i grill sa dvije mogućnosti pečenja. Nisam je još koristila ni za što drugo osim za tople sendviče. To moj Tomislav sam sebi priprema i nije mu mrsko.

Ovu pećnicu kao i stakolkeramičku ploču sam dobila od svog dragog brata kada sam ne tako davno "renovirala" kuhinju. Nije to bilo ništa strašno, samo mali zahvat, ali točka na i su bili baš ta pećnica i grijača ploča.
Moji roditelji su se razveli davno, kada je meni bilo oko 6 godina. Ne sjećam se puno toga. Tata se kasnije oženio i dobio sina Željka.
Tata mi je davno poslije pričao koliko mu je bilo žao što je moja mama tako odlučila. Tada sam mu rekla: Tata, da to tada nije bilo tako mi ne bismo imali sada Željka!!!
On me samo blago pogledao i rekao: Da, tako je, svako zlo za neko dobro!
Naš Željko je stvarno nešto najbolje što nam se desilo:)))


I da ne zaboravim zašto ovo pišem ovaj put sam htjela isprobati taj grill za ručak i napravila ovu lijepu piletinu:
  • meso sam izrezala u komade i dobro ga posolila
  • zatim sam napravila marinadu od: soka od jednog limuna, 1 žlice balzamičnog octa, 1 žličice ljute crvene paprike, dva češnja češnjaka (zdrobljena), 3 žlice maslinova ulja, papra i malo soli
  • meso sam dobro namočila u marinadu i ostavila stajati oko 2 sata
  • pek papi sam skvasila u haldnu vodu i stavila na lim pa po njemu složila meso i sve pod grill
  • meso se peklo oko 20 minuta s tim što sam ga okrenula jedanput.
  • bilo je za prste polizati!

Ova manifestacija se održavala dva dana i žao mi je što sam veći dio propustila

18. lip 2010.

Najjednostavniji kolač s trešnjama

Ubi me ova vrućina i nisam ni za šta.
Jedva čekam to toliko najavljivano zahlađenje da samo malo dahnem dušom.
Ne podnosim više vrućinu i već sanjam buru i vatricu u mojoj pećici:)))

Vjerojatno sam zimus kukala zbog hladnoće, kiše ili sl. a sada kukam zbog vrućine a nije ljeto ni počelo. Šta ću. To je jače od mene. Ne da mi se ništa raditi a naročito paliti pećnicu, a još mi se i klima pokvarila i niko joj ništa ne zna.

Danas smo moj Tomislav i ja malo razgovarali. Dijete (za mene, a ustvari to je momak) je tako razočaran što ne može naći posao, ne zna što raditi, kuda ići....
Pokušavao je osim u svojoj struci (informatika-ekonomija) naći posao i u sezoni ali svugdje je odbijen, kako kaže uvijek pitaju je li radio kao konobar, pipničar ili sl. a on iskreno kaže nije.
I tako, sada vidim da je ipak bilo lakše dok je i on studirao i dok sam čekala rezultate njegovih ispita nego sada čekati odgovore na poslane zamolbe za posao. Svi odgovori su isti - negativni.

Pređimo na vedrije teme: kolači.
Ovo je stvarno jednostavan kolač i ne treba puno vremena za napraviti a ni materijala.
Potrebno je:
  • 3 kom. jaja
  • 1 čaša (2 dcl) šećera
  • 1 čaša ulja (ja uvijek stavim 3/4 čaše)
  • 1 čaša jogurta
  • 2 čaše brašna
  • 1 prašak za pecivo
  • 1 vanilin šećer
  • ribana korica jednog limuna
  • 500 g (ili više) trešanja (očišćeniih od košpica)

Postupak:
  1. Umutiti jaja sa šećerom i vanilin šećerom pa dodati ulje
  2. Dobro sjediniti te dodati jogurt, a zatim žlicom umiješati brašno s praškom za pecivo i ribanom korom limuna
  3. Izliti u pomašćeni pobrašnjen pleh te pobacati po kolaču očišćene trešnje (nemojte kao ja pojesti ih više nego što ih stavite u kolač:)))
  4. Peći u pećnici zagrijanoj na 200°C oko 30 minuta.
  5. Ohlađen kolač po želji posuti štaubom
Može se staviti i više trešanja a ja sam stvarno smazala njih malo više.
Moja Zdravka ovakav kolač pravi i sa zelderijama (vinikama, džanarikama), samo što ne vadi košpice nego ih stavlja s košpicama u kolač a košpice, zna se - kada ga jede:)))

12. lip 2010.

Na popravnom ispitu In T&T kitchen - Bombonijera tortica



Pripremila sam si još nekoliko recepata i sigurno ću ih isprobati.

Možete zamisliti koja sam ja kada sam ja još uvijek kod T&T a vi već uvelike isprobavate recepte drugog bloga:))))

Moram priznati da sam se posramila gledajući sve vaše radove dok smo istraživali njihovu (za malo ne napisah njenu, zaboravih na ono prekrasno dijete, sram me bilo ponovno) kuhinju.
One su posebne, zato što poslu, odnosno kuhanju prilaze ozbiljno, znalački i sa izvjesnom dozom neobičnosti.

Ovaj put sam pripremila ovu njenu tortu, prekrasna je, naravno nije ni na tragu njenog načina pripremanja ali ništa nisam mijenjala u osnovnom receptu osim u načinu pripreme. Ovako mi je odgovaralo jer smo trebali nešto dobro i brzo jestivo. Fenomenalna je ispala a ako kažem da je i Zlatan bio prezadovoljan sve sam rekla:)))

Kako to u mene brzo nestane.
Podijelila sam ih ipak i ostavila po jedan komad sutra za svakoga poslije ručka!


Koji užitak!

10. lip 2010.

Kolač s orasima i voćem

Približava se kraj školske godine. Veliki je pritisak na svima nama.
Ne da nisam vjerovala nego nisam ni znala da je to tako dok nisam počela raditi u školi.
Strašno veliki pritisak na nas. Ima jedna karikatura u kojoj roditelji pred profesorom napadaju svoje dijete radi loših ocjena. E, to je bilo prije. A sada, druga karikatura, u kojoj roditelji zajedno sa svojim djetetom napadaju profesora. Vjerujte to je zbilja! I, koliko god pošteno odradiš svoj posao, imaš jasne kriterije, uvijek se nađu "neznam kako ih nazvati" da te špotaju!!!

Sada prelazim na nešto ljepše.

Nedavno me jedna prijateljica pitala: Ima li ašlama???
Potpuno sam zaboravila na taj naziv za trešnje.
I evo ih: U Kninu baš i nisu nešto naročito rodile ali, nađe se.

Ustvari jedva sam ih dočekala da napravim naš omiljeni voćni kolač koji je izvorno Kolač s trešnjama (višnjama, jagodama) a ja sam ga pravila samo s trešnjama, s borovnicama i s višnjama. Jako mi se sviđa ova verzija s trešnjama pošto su trešnje nekako neutralne pa s ovim istucanim orasima (krupno sjeckanim) nekako sve skupa dobije novu dimenziju.
S borovnicama isto tako.
Višnje su kiselije pa ga se treba malo više zašečeriti (po mom ukusu).
Mislim da se ovaj recept može iskoristiti za kolač od grožđa. Još nisam ali ću morati.

Ovaj put recept neću pisati jer ga imate ovdje.

Ovaj kolač sam pravila u malo većoj tepsiji pa je kolač niži. Svejedno je dobar!
Čak i moj Tomislav koji ne voli voćne kolače uživa u njemu.

2. lip 2010.

Jalan sarma

Da, da, da ... Jalan sarma... tako ju je zvala moja pokojna majka.
I akcenat je drugačiji, ne bih ja to znala akcentirati ali nekako kao da kažete ono bosanski "bolan":)))))
Ali, ovo jalan nije u smislu one čuvene osobnosti (da ne kažem čije) u smislu zavisti nego znači nešto posno, što će reći bez mesa, odnosno jalovo?!
Ovo je jedno staro hercegovačko jelo, obično se služilo hladno kao mezetluk (meze, predjelo).
Pravi se od mladih listova vinove loze, naravno neprskane. Još sam si prošle godine stavila u zadatak ovo pripremiti u proljeće kada loza počinje listati ali iz već znanih razloga nisam stigla.

Zato, evo je sada, nikada nije kasno ili bolje ikad nego nikad.

I još moram reći sviđa se i mojim dečkima... sve sam vam time rekla:)))

A, pravi se ovako:

Za nekih 20 - tak sarmica potrebno je:
  • 20 - tak mladih listova vinove loze
  • 3-4 struka mladog luka ( sa zelenim perima)
  • 20 - tak listova svježe mente (nane)
  • šalica od 2 dcl riže (ovdje sam stavila onu originario)
  • sol, papar, eventualno vegeta
  • malo ulja
  1. Listove loze oprati, te blanširati u vreloj vodi, ocijditi ih
  2. Na malo ulja izdinstati sitno sjeckani mladi luk (i zeleni dio), malo ga posoliti
  3. Na omekšali luk dodati rižu (suhu, nemojte je prati), dodati isjeckanu mentu, posoliti i popapriti i skloniti da se malo prohladi


4. Na svaki list staviti otprilike oko 2 čajne žlice riže, pa umotati kao pismo i slagati u posudu u koju će se kuhati




5. Pripremljene sarmice opteretiti prikladnim tanjurom, zaliti vrelom vodom (malo iznad tanjura) te stavit kuhati. Kuhati na laganoj vatri 20 - 25 minuta (riža će upiti vodu)

6. Služiti s kiselim vrhnjom ili bez njega kao hladno meze ili sa umakom od rajčice, ma po želji i volji.


Još dok sam bila u Iraku (prije skoro 30 godina) vidjela sam konzervirane listove vinove loze. Često sam viđala sarmice u listovima vinove loze ali one klasične s mesom.
Ove su vjerujte posebne, radi mente, mladog luka, a listovi vinove loze imaju neku prekrasnu specifičnu kiselinu i pravi su užitak na nepcu ... i dalje.