pečena patka

najiskrenije, nisam se ranije susretala s patkom...
u moje vrijeme ili bolje reći u vrijeme dok je mama kuhala nije ih bilo ni kupiti...
u zadnje vrijeme ih ima vrlo često kupiti, cijena im je povoljna i zašto ne iskoristiti priliku i probati nešto novo...
na netu ima dosta savjeta kako ispeći patku.....odličan savjet imate i ovdje....
a ja sam pročitala puno dobrih savjeta, sve to zbrojila i na kraju ja je pečem ovako....zašto ovako?
učinilo mi se najjednostavnije...ma, narode moj, ne da mi se nekada, baš mi se ne da...na kraju: rezultat je dobar, zadovoljavajući..
ovaj recept ili bolje reći uputstvo je od Nigel Sleter...gledala sam na htv nekoliko njegovih emisija...koliko on uživa kuhati toliko sam ja uživala njega gledati..jela su mu zaista jednostavna, ukusna, prilagodljiva svakome i uistinu vas veseli pripremati ih za sebe i druge...

starogradske kiflice

baš i nisam nešto od kuhanja ovih dana....

zato me nema ni u blogerskim igricama niti objavljujem nešto novoga...

svela se knjiga samo na nas dvoje starih: na mene i mm koji je opet priča za sebe što se tiče hrane...

a kada djeca dođu onda kao da dobijem krila...razletim se po gradu kupujući, po tržnici, mesnicama i onda nastavljam po kuhinji kuhajući i ugađajući svojoj djeci...i koliko god ugađam njima toliko to i na mene djeluje ....čini me nekako ispunjenijom..više zbog djece nego zbog kuhanja...treba se navići da djeca idu svojim putem...djeci treba dati krila :)

praznična torta

bio je to još jedan rođendan u mojoj kući...
proslavili smo ga skromno u najužem krugu kako je odgovaralo slavljeniku...baš i ne vole svi da im se rođendan oglašava na sva zvona.....meni je to neobično i čudno ali, prihvatila sam to...nekako..s godinama čovjek uči :)
ja imam dva rokovnika s receptima upisanim mojom rukom i bezbroj papirića, baš bezbroj....
među tim silnim receptima u drugom po redu rokovniku je zapisana i ova torta...ne znam broj recepata za torte a ne znam ni sama koliko smo ih već isprobali....ja osobno nisam bila neki ljubitelj torti u nekom svom ranijem životu :) ali, s godinama sam se promijenila...naročito kako sam ih počela praviti...i dalje odbijam ukrašavanje, razumijem da se ispod razno raznih ukrasa koje ja ne podržavam i ne volim kriju jednako dobre torte ali, eto...ja sam tvrdoglava stara baba...neću pa, neću.....ukrašavati torte tim masama i bojama..i na kraju: to se svakako baca ili bi se kod nas bacilo, a ja ne volim bacati hranu :)
a trebala mi je torta s orasima....znate već....kod nekih iz moga doma orasi su na prvom mjestu....
odlična torta...čak nije komplicirana za napraviti...vremena se najviše potroši na čekanju da se ohladi i kora i krema....a na kraju, što smeta..sve polako, treba nekada i odmoriti....najvažnije od svega: slavljenik je bio prezadovoljan...bila mu je po guštu, uživao je :)

ružice

jedan iz grupe finih kolačića, naravno još i s orasima baš po mjeri za moje dečke...naročito onoga najstarijega :)

isto tako ako imate preostalih bjelanaca ovo je dobar način za iskoristiti ih..

približavaju se i praznici kada su suhi kolači obvezni na trpezi pa da dopunimo kolekciju :)

kada su moje prijateljice imale svadbe u svojim obiteljima onda je ovo bio jedan od kolača koje je pravila zdenka..

inače, uvijek se podijelimo i svaka od nas pravi određene kolače...doduše sada se u svadbene sale ne mogu više nositi domaći kolači ali, ovo je bio jedan od redovnih kolača na trpezi...

meni se sviđa zato što je suhi kolač, što ste sigurni da će dobro ispasti, nije zahtjevan za izradu, nema nikakvoga čekanja, čim je gotov može se konzumirati, a dobar je i za kasnije ...

zdenka ih pravi malene, sitne, svaki kolač jedan zalogaj..kod mene su nešto veći...

a da bi ispali manji potrebno je samo smanjiti veličinu, bolje reći širinu pravokutnika u koji ga razvaljamo...tako se dobiju malene, fine ružice...

kod mene su ispale veće..ipak je za domaću uporabu...

deseterac II

pa i nije prvi put da jedan stari recept, stari kolač objavljujem ponovno, u nekom novom ruhu...
tako je i ovoga puta...
moram reći da ja volim one stare recepte, stara jela, uvijek me oduševljavaju svojom jednostavnošću, domišljatošću, ...
ponekada mi se jednostavno ne da nešto komplicirano raditi i zato se vraćam starim receptima, starim izvorima,....