27. ožu 2012.

Kokos "baklava", gost kuhar, darivanje

Hehehe evo i mene s gostom kuharom. A kada sam god o tome razmišljala prve koje su mi pale na pamet bile su Lena i moja sestra Lidija.
Sestru ostavljam za ljeto kada planiram put u Kanadu (kartu sam dobila od nje) a sada evo Lene.
Bila sam ovog vikenda kod Lene i Damira u Harmici.



Već sam radila nekoliko jela po njenim receptima a o Leni bih mogla puno pričati. Osnovala je pjevačku skupinu Ezerki, tajnica je hrvatsko-makedonskog društva, Egejka, prijateljica, fantastična organizatorica svega čega se primi, ...

Mogla bih ja o njoj i Damiru, kojega sam upoznala prije nje, reći puno ali, mislim da bi bolje bilo citirati njihovu prijateljicu i kumu Juditu Rey Hudeček koja u jednoj priči kaže:

"Poslije ručka zovem: Lenooo samo da te pitam… Ne pitaj me ništa spavam… Spavala si, eto vidiš da više ne spavaš. Kako se hrvatski kaže… Pogledaj vo rečnik… Riječnik nemam jer sam ga dala tebi, a i što će mi kad imam tebe. Ajd kaži mi… E da ti se snevidi…. I onda kažuvam , ali pospana Lena ne surađuje.- To moraš pitati Damira… A gdje je on? … U šupi pravi kobasice … Aha, tako ljenguzo, kuma si mi poslala da pravi kobasice a ti spavaš i debeliš se … Ma marš tamo, tko se našao da mi kaže, dođi i ne zaje…preko telefona… Leno, a kad da dođem? … Nikad kad si tako dosadna! Eto ti Damira pa se s njim dogovori… I hoću. Prije je on meni bio prijatelj nego ti.
Halo Damire, kako si?... Moš mislit kako sam, čim tebe čujem ljubavi moja … Znači dobro si. A kad mi možeš pomoć oko nekih izraza…Dođi pa ćemo vidjet. Ja pravim kobasice a ti dođi i pitaj… Dogovoreno. Dolazim sutra popodne."

A Damir:
"Damir se iz grada preselio u selo. Napravio Leni kuću za živjeti sebi kućicu za alat, pušnicu za sušit meso, nabavio sve za pravljenje rakije, vina… sad živi ko čoek. On je tehnolog, kad je stanovao u gradu peko rakiju u expres loncu samo da ne pije bilo što. A na balkon sadio vinovu lozu. Lena se htjela rastat od njega kad je sćorlo odselit se iz centra…Fino sam ga nagovarala da otjera Lenu a uzme mene, ali eto kad nismo na vrijeme to obavili sad nam eto…"

Vjerujte najradije bih vam ovu cijelu priču ovdje prenijela. Žena piše fantastično, tečno, čitljivo, pitko,...

A o ovoj baklavi - možda bih je mogla nazvati i Faltana kokos baklava, naravno da se može raditi i s orasima, lješnjacima, ... ja sam odmah napravila jedan dio s orasima za mm.

Potrebno je:
  • 6 kora za savijače (oko 250 g)
  • 4 jaja
  • 1 šalica (250 ml) šečera
  • 1 šalica ulja
  • 1 šalica jogurta
  • 1 šalica kokosa
  • 1 prašak za pecivo
  • oko 50 g grožđica (ja nisam imala)

Za zaljev:

  • 1 šalica šećera
  • 1 šalica vode
  • sok od 1 limuna
  1. Dno tepsije premazati masnoćom i staviti 1 koru
  2. Ostale kore nafaltati (širina falte 2 - 3 cm) i staviti ih u tepsiju na pripremljenu podlog


3. Pjenasto umutiti jaja sa šećerom. Muteći dalje dodati ulje a iza njega jogurt pomiješan s praškom za pecivo. Na kraju lagano špatulom umiješati kokosovo brašno.
4. Dobivenu masu žlicom raspoređivati između "falti" a ako ostane višak slobodno popuniti praznine.

5. "Baklavu" peći u pećnici zagrijanoj na 200°C prvih 10 minuta zatim smanjiti temperaturu na 180°C i peći je još 20 minuta
6. Dok se "baklava" peče napraviti zaljev tako što se kratko prokuhaju voda i šećer, na kraju dodati sok od limuna. Vruć zaljev žlicom rasporediti po vrućem kolaču. Ohladiti i poslužiti.



* Već topla baklava se može jesti, vrlo je ukusna
* Jedan dio kokosa sam zamijenila orasima:

* Osim ovako kako sam je ja pripremila mogu se umjesto kokosa staviti izgratane jabuke uz dodatak cimeta i sl. ali ja je ne bih zalijevala
* Još mi pada na pamet na ovakav način spremiti i slanu sirnicu (naravno može i slatku ali mojima to ne dolazi u obzir:) s tim što je isto ne bih zalijevala

I na kraju vrijeme je za moje prvo darivanje:)
A dar je Zbirka recepata "Mirisi i okusi Makedonije" Lene Đapić. Nemojte mi reći da se kitim tuđim perjem:):)
Ustvari, već davno sam je dobila na dar od Lene, a za ovaj put sam kupila 3 kom. koje poklanjam vama.

U darivanju mogu učestvovati svi sljedbenici ovoga bloga koji ostave komentar na ovaj post.
Ako si želite povećati šansu za osvajanje nagrade, stavite link na ovaj post na svoj blog/facebook profil/ pa linkajte u komentare.
Igra traje do 5.4. u ponoć kada ću izvući sretne dobitnike.

17. ožu 2012.

U gostima kod Katarine


U okviru igrice FBI rukavice u ova dva mjeseca pod "istragom" je blog Laka kuharica koji piše Katarina a jela koja nudi na svom blogu s pravom pripadaju naslovu bloga.
Sviđaju mi se njena jela, sa zdravim i odabranim namirnicama s mogućnošču prilagodbe svakomu.
E, pa sad ja nisam neki stručnjak za ocijeniti ljude ali, kod nje mi se između ostaloga sviđa što je osoba sa stavom i ne mijenja ga. Njeni komentari su izravni i vrlo iskreni.


Kao i uvijek do sada izabrala sam nekoliko recepata, isprintala ih i pripremila. Šta ću od toga stići, živi bili pa vidili.
Pošto imam puno spremljenih slika i jela u svom kompu a pojma nemam kako sam ih spremala:) više se ne trudim skupiti više recepata pa sve skupa objaviti. Zato ovaj put objavljujem ova dva recepta s namjerom da se u ovoj "istrazi" pojavim opet.

Nisam odavno nešto tako dobro a tako jednostavno spremala a da smo svi bili tako prijatno iznenađeni kao što je ova njena Juha. Radi se o:

Naravno, meni je često problem naći sve potrebne sastojke pa zato sam ovo juhu pravila jednom uz dodatak sira Brie a drugi put sam uz Gorgonolu. Iskreno, juha je fantastična i bez ikakvog sira. Sir je podigne za još jednu stepenicu više pa bude previsoko:)
Ne znam kako vam opisati ovaj okus: znate da meni uvijek fali riječi. Ne osjeti se karfiol/cvjetača, ne osjeti se poriluk, ni celer nego sve nekako dobije neku novu krasnu dimenziju. I što kaže moj Tomislav: ukusno do boli!
Nemam ja mikrovalnu pećnicu pa sam je pripremala onako po svome. Mikrovalnu odbijam kupiti!
A evo kako sam je pripremila, recept samo zato što je nisam spremala u mikrovalnoj.
Potrebno je:
  • 1 manja glavica cvjetače
  • manja glavica luka
  • 2 stapke celera
  • 1 poriluk
  • 25 g maslaca
  • 2 žlice milerama (u mene kiselog vrhnja, nisam imala milerama)
  • 50 g plemenitog sira (kod mene Gorgonzola ili Brie, a najbolje po naslovu: Roquefort a nema joj mane ni bez sira)

  1. Cvjetaču/ karfiol/ kaul iskidati na manje cjetiće, ostaviti i lišće i dio stapke. Sve oprati, staviti u vodu, posoliti i skuhati
  2. Na maslacu propirjati nasjeckanu glavicu luka, dodati isto tako nasjeckanu stapku celera te prpremljeni poriluk. Pirjati dok sve ne omekša.
  3. U pirjano povrće dodati skuhani karfiol, malo vode u kojoj se kuhao te doliti još vode da povrće samo ogrezne. Prokuhati pa štapnim mikserom sve usitniti. U međuvremenu dodati kiselo vrhnje/mirelam i još malo miksati.
  4. Juhi podesiti gustoću (dodati malo prokuhane vode ako je pregusta) popapriti je, neka baci još jedan ključ i spremna je za serviranje
  5. Dodati neki plemeniti sir, promiksati i servirati uz dodatak sira

I, kako to Katarina preporuča: možete napraviti i veću količinu i zamrznuti ako imate gdje:)

Još jedno jednostavno jelo od brokule:


Pripremano po receptu!
Ja sam luda za plemenitim sirevima a isto tako i za svim mogućim zelenišom pa naravno i za brokulom.
Za mene je ovo bio kompletan obrok ovako uz dodatak kuhanih finih domaćih jaja.

Na kraju, još bih mogla puno toga reći o ovome blogu kojega s radošću pratim a kada mi zatreba bilo što u vezi sa začinima znam gdje se najbolje mogu informirati a i šta čime zamjeniti.

10. ožu 2012.

Rođendanska torta i izazov - sve u jednom postu


Kao i uvijek u ovom ožujku, skupilo se nekoliko recimo, važnih datuma. Između ostalog je tu i blogorođendan, moj rođendan, Dan žena i ...
Red je to i nečim obilježiti a kod mene je običaj uvijek torta.
I tako se ja dogovorim sa svojim društvom da ću sve to obilježiti na Dan žena ali, izjalovilo mi se. Nažalost! Ništa za to! Tu je moja najvažnija postava: moja obitelj.

Nisam uvijek voljela torte ali kako starim sve više ih volim i cijenim. Jer, torta je stvarno ukras svakog stola odnosno objeda.
Već duže imam želju napraviti Leninu Ohridsku ili Bogdansku tortu i moje Teodora i Ktarina torte. Ali, kako to sve stići? Nastojim što manje jesti slatka u zadnje vrijeme, mm smeta čokolada, neće probati neke nove okuse, opet kažem ima vremena! Pisati će se ovaj blog još dugo! Valjda:)
Ovoga puta sam odabrala ovaj fantastičan recept.
Pošto ja nisam ni od kakvog ukrašavanja, šlagiranja i sl. ova torta je bila taman za mene i moje žderomire:).
Veza

Ovo je monsoon - ina treća torta iz njene trilogije "Labuđe jezero". Pravila sam prvu i treću a drugu ću praviti uskoro, nadam se. Nekako mi baš "leži" njena slatka trilogija "Labuđe jezero".

Recept prepisujem:
Torta od oraha s kremom od oraha i naranče

Potrebno je:
Za biskvit:
  • 10 jaja
  • 200 g šećera
  • 1 vanilin šećer
  • 250 g mljevenih oraha
  • 2 žlice oštrog brašna
  • 2 žlice krušnh mrvica namoćenih u
  • 3 žlice ruma
  • 1 prašak za pecivo
  • 1 žlica gustina

Za kremu je potrebno:

  • 7 žutanjaka
  • 300 g šećera
  • 100 g mljevenih oraha
  • 250 g maslaca
  • 1 dcl svježe iscjeđenog soka od naranče
  1. Namočiti mrvice u rum. Pomiješati obje vrste brašna, orahe i prašak za pecivo
  2. Odvojiti žutanjke od bjelanjaka
  3. Pjenasto istući žutanjke sa šećerom.
  4. U smjesu žutanjaka i šećera umješati namočene mrvice pa dodati mješavinu brašna i oraha. Sve dobro izmiješati pa u tu smjesu lagano ali temeljito umiješati čvrst snijeg od bjelanjaka.
  5. Istresti u dublji kalup za tortu (ja sam koristila promjera 28 cm ali, mislim da bi isto tako dobar bio i promjera 26 cm) čije ste dno obložili papirom za pečenje.
  6. Peći u pećnici zagrijanoj na 200°C oko 45 minuta (kontrola čačkalicom)
  7. Za priprmiti kremu prvo na pari istući žutanjke sa šećerom i sokom od naranče. (ja prvo to malo tučem mikserom, nekih 3-5 minuta a onda samo mješam iznad pare špatulom još 15 - 20 minuta).
  8. Ohladiti pa u ohlađeno dodati pjenasto istučen maslac (i maslac mutiti mikserom - što duže mutite to će biti pjenastiji)
  9. Poptuno ohlađen biskvit prerezati vodoravno na tri dijela i svaki dio premazati s trećinom kreme. Zadnjom trećinom kreme obložiti toru i ukrasiti je po želji. U mene: zna se - samo mljeveni orasi:)

* Ovo je jedna odlična starinska torta


A sada, izazov!!!
Maja je kriva za to! Gdje me nađe:)

Radi se o igrici a pravila su:

  1. Nabrojati 3 alatke koje u svom hobiju najvise koristite, ili koje su vam najdraze
  2. Nabrojati 3 stvari sa popisa zelja
  3. Izazvati 3 blog prijatelja


  1. Moja najdraža alatka je maleni nožić kojim gotovo sve radim pa poslije toga su ove mjerice za šalice i žlice, guljača za krumpir
  2. Možda malo bolji mikser ali, žao mi love. Meni je svejedno snalazim se s onim što imam. Poslije svega što sam prošla tako sam naučila i baš mi je svejedno!
  3. Izazivam:

Branku

Lanu

Katarinu

Lijep pozdrav, drage(i) moje(i)

5. ožu 2012.

Krka, ljepotica

Jedva sam dočekala ljepši dan!
Pun mi je kufer kuće, poželjela sam malo prošetati. A zna se kuda ću: u Oklaj kod moje Zdenke i Tonija a onda opet u šetnju. Najljepša su nam druženja šetnjom. Nismo željni ni kave, ni kolača, pića, ... ničega, samo druženja i uživanja u čarima prirode. A priroda je divna samo se treba prepustiti.
Sjetim se ove rečenice iz jedne knjige: "Dva zatvorenika gledala kroz prozor. Jedan je vidio blato i prašinu a drugi sunce koje se rađa!"
Ja sam ovaj drugi a to sam postala upravo zahvaljujući toj knjizi. Knjigu sam pročitala davno u teškim trenucima (da ih ne spominjem) i vratila me je u život! Ko bi rekao da je to moguće? Ali, kada dođete do te faze uhvatiti se treba za slamku, možda pomogne:)

Ali, idemo dalje.
Predložila sam da odemo do Manojlovca pošto je uređen novi vidikovac pa da i to vidimo.
Kada idete od Oklaja (prominska strana rijeke Krke) prijelaz preko rijeke na drugu (bikovičku stranu) je preko Brljana jezera koji se u zadnje vrijeme često spominjao u ružnom kontekstu.

Ali, ovamo vas dočeka još jedan lijepi vidikovac s kojega se vidi Brljan i Ćorića buk i naravno planina Promina po kojoj se taj cijeli kraj zove:

Preko puta vidikovca se nalazi jedno staro zapušteno imanje koje ja zamišljam kao ona u Istri, prekrasno uređena, s apartmanima i gostima koji su došli uživati u prirodi i miru:

Čatrnja/ gustirna s prirodnim filitrom za vodu:

Pogled je fenomenalan odavde a kada se okrenete desno vidite kako nešto praši: Manojlovac prekrasan slap!

Samo malo dalje dolazi se do staze za vidikovac:

Pogled na Manojlovac s i vidikovca:

Ali, mi smo se odlučili spustiti dole do slapa:) i pošli smo stazom, pa šta bude i dokle god stignemo:

Jedan dio staze je ostatak starog rimskog puta s krajputašima i podzidama:

U jednom trenutku ugledate ovo: lijevo skroz gore Brljan i Ćorića buk, u sredini Manojlovac s gornjim i donjim (velikim) slapom i desno početak kanjona rijeke Krke: Nezaboravno!

Ali, mi hoćemo još bliže slapu i idemo dolje. Staza je na nekim mjestima puna prepreka, urušenih podzida ali, kada možemo Toni i ja (oboje smo operirali kukove) onda može svak.

I dobijamo nagradu za uloženi trud: prekrasan pogled na donji dio slapa

A samo malo dalje, kroz jednu staru urušenu mlinicu probijamo se do nezaboravnog prizora:

Oh, Bože moj dragi! Ne mogu vam opisati tu radost i sreću. Koja je to ljepota, kako je ugodno slušati žubor tih bezbroj malih slapića, kako voda i sve okolo miriše,..

Priroda je ovdje zapuštena, divno je što još nije olistalo pa se sve bolje vidi. Kada olista, biće jednako lijepo čak i ljepše ali, slabije se vidi voda.
Sve je dobro dok se još ne uredi prilaz vodi, bojim se kada ga urede da će masno sve naplaćivati kao i inače. I onda to ostane nedostupno za nas male obične ljude.
A na povratku zalazak sunca i obećanje za još jedan lijep dan!

Za povratak natrag trebalo nam je 20 minuta s kratkim odmorima.
Bio je ovo još jedan prekrasan dan u prirodi u dobrom društvu!

2. ožu 2012.

Sarma ali, s ječmom

Ne'š ti sarma!!! I recept za nju?!
Mislim da je već nekoliko blogerica reklo skoro sve što je trebalo reći o sarmi.
I šta je to sada meni došlo da ja pišem o sarmi?
Ah, ja pravim sarmu s ječmom!!!! Čudite se? A evo kako je to počelo!

Da ne ponavljam koliko ja puno pamtim odnosno koliko imam godina ali u mome djetinjstvu, u bivšoj nam državi, nije bilo kupiti dobre riže. A ja sam uvijek bila osjetljiva na rižu. Ako se raskuha ili kako bih ja to lijepo po bosanski rekla rasčičori ja je ne bih jela. A sarma se radi kupusa morala duže kuhati i tako ja nisam jela sarmu. Tek kasnije se pojavila neka makedonska riža koja je bila prilično dobra.
Moja mama se dosjetila te je radi mene u sarmu počela stavljati ječam.
I od tada je ječam sastojak koji se stavlja u moju sarmu, ponekada može integralna riža

Moja mama bi navečer nastavila kuhati sarmu i otišla spavati a mi smo trebali da je isključimo u određeno vrijeme. Najdraže bi mi bilo "ukrasti" koju sarmicu negdje pri kraju kuhanja onako nezaprženu, ... oh Bože kako mi je bila slatka, ukusna, u med bi se pretvrala

Već nekoliko mojih kolegica kuhaju sarmu s ječmom i svi su zadovoljni.

Sarma je gotovo jedino jelo koje pravim za dva dana. Ne pravim je u ekspres loncu iako se ja uveliko njime služim.
Znam da je problem svim zaposlenim ženama kuhati sarmu jer stvarno iziskuje vremena. Ali, sjećam se da su moje kolegice iz konjičkog Igmana sarmu stavljale kuhati navečer oko ponoći, kada idu spavati, uključile bi električnu ringlu na najnižu (jedinicu) i ostavile tako preko noći. Ujutro, prije posla bi imale skuhan ručak:)

Pisala ne pisala recept: on je kao i vaš samo umjesto riže: ječam. I to izgleda kod mene otprilike ovako:
  • 1/2 kg mljevene junetine (ja sam tako naučila)
  • oko 10 dag pancete sitno nasjeckane
  • 1 veća glavica luka, sitno nsjeckanog
  • 3-4 česna bijleog luka, nasjeckani
  • 10 dag ječma
  • 1 žličica ljute mljevene crvene paprike
  • 1 žličica slatke mljevene crvene paprike
  • 1 žličica soli
  • mljeveni papar
  • 2 žlice nasjeckanog peršinovog lišća
  • 1 dcl vruće vode
  • 1 glavica kiselog kupusa (srednja veličina, što ovisi o vrsti kupusa i znam da je ponekada lutrija kupiti dobar kiseli kupus)
  1. Prvo pripremiti punjenje za sarmu. U zdjeli izmiješati sjeckani luk, bijeli luk, peršin, pancetu, mljevene paprike, posoliti, popapriti pa dodati ječam i meso. Sve dobro izmiješati dodajući vruću vodu, kao da mijesite tijesto. Ostaviti na stranu.
  2. Pripremiti kups: Odvosjiti listove od korijena a na listovima korijen odstarniti nožem.
  3. Na svaki list kupusa stavljati oko 1 žlice pripremljene smjese, jednu stranu prebaciti preko smjese, zarolati pa drugu stranu prstom ugurati u smjesu. Stisnuti sarmicu da bi se istisnula zaostala tekućina.

4. Na dno dubljeg lonca stavljati listove ili nasjeckani kupus, složiti sarmice, između po želji staviti komade suhe pancete ili rebarca. Složenu sarmu prekriti ostatkom kupusa, pokriti plitkim tanjurom, pa preliti vrućom p vodom. Kuhati je oko 3 sata (što opet ovisi o kupusu)

5. Pred kraj kuhanja je zapržiti: rastopiti žlicu masti, dodati 1 žlicu brašna kojega malo popržiti. Pred kraj dodati 1 žličicu slatke (ili ljute ili obje, što ko voli) mljevene crvene paprike. Skinuti s vatre da parika ne izgori. Izvaditi onaj tanjur pa staviti zapršku u sarmu i nastaviti luhati još 10 - 15 minuta.

6. Sarmu poslužiti s pire krumpirom ili kako ko voli.

* Znam neke koji ne vole sarmu s pire krumpirom i najviše im ide u slast kada je jedu žlicom uz malo više tekućine:) Ah, Bože moj, svako uživa na svoj način.
* Ja sam naučila sarmu spremati samo od junetine, ne kupujem nikada mljevenu svinjetinu, nisam naučila:) iako kupujem svježu svinjetinu ali za druga jela.
* A nekada smo sve ovo što sam gore napisala da treba isjeckati samo progurali kroz mašinu za mljevenje mesa, to je bio lakši dio posla a meni je teži dio posla bilo pranje te iste mašine:)
* Da ne bi bilo zabune rižu sada jako volim, pogotovo u rižotima ali, ni danas ne podnosim rižu dugog zrna. Zašto, nemam pojma, kroz moje grlo ne može:)