Kvrguša by lejla

već sam pisala kako sam zagvaljujući fb stupila u kontakt s ljudima koji su nekada bili dio moga života...većina mojih prijatelja na fb su moji konjičani, moje kolege i kolegice s faksa, iz srednje škole, iz igmana gdje sam provela 15 predivnih godina i naravno blogeri s kojima sam našla neki zajednički jezik i koji su divni ljudi...ma, vjerujte mi, svi ljudi koji vole hranu i rad s hranom su dobri, plemeniti, dragi, sretni ljudi......naše druženje je bezazleno..

i tako sam upoznala i današnju gošću na blogu, moju dragu konjičanku koja sada sa svojom obitelji živi u americi...lejla opančić šimunović...jedna mlada draga ženica...naravno, bolje poznajem njenu mamu nego nju a spojio nas je prvo, moj blog jer ima za konjičane prepoznatljivo ime, pa onda fb,,

a evo nekoliko riječi koje je lejla sama napisala o sebi:

Salpicão, još jedan brazilski recept

pitala sam kako je prijevod...Lucia je rekla: "nema prijevoda"
ko prati blog zna da je riječ o receptima kojima je autorica moja susjeda, sugrađanka Jussara Lucia 
Fonseca Tomljenović...
ovo je jedna fina salata na bazi majoneze i vrhnja za kuhanje...odlična za predjelo ili za večericu ili još kao jedan prilog blagdanskom stolu....na našim stolovima se često nađu ovakve salate...ovdje najčešće francuska salata: samo povrće (mrkva, grašak, kiseli krastavci,...) koja se najčešće pravi za božić i služi sa pečenim odojkom...moja mama je pravila i francusku salatu ali dosta drugačije a najčešće je pravila rusku salatu koja je po sastojcima bila prava bomba...ja već dugo ne pravim te salate...nekada sam sama pravila i majonezu i salate a na kraju bi sve prošlo kroz moju g...mm nije nikada volio majonezu i nije htio ni probati pa sam odustala od pripremanja ovakvih jela...ni dečki nisu baš ludi za majonezom i tako sam ja odustala...meni je lakše tako...

COXINHA DE FRANGO/ "pileći bataci" by lucija

kao već nekoliko puta do sada imam dragu gošću, brazilku Jussara Lucia Fonseca Tomljenović. rado je podijelila i ovaj recept sa mnom i sa svima vama koji navratite na moj blog...kaže da ovo sprema najčešće kada su dječiji rođendani (a ona ima četvero djece) i za druge prigode kada ugošćuje svoje prijatelje...
možda vam se čini malo više posla ali, ako se rasporedi na dva dana odnosno ako se organizirate i pripreme obavite večer prije dovršavanje ovoga bit će igra...a tek kada uključite i male ruke :)

Lucijina torta od ananasa

još uvijek na mome blogu gostuje moja sugrađanka, moja susjedka inače brazilka Jussara Lucia Fonseca Tomljenović ovoga puta s jednom originalnom brazilskom tortom..zanimljivo mi je a vjerujem i čitaocima moga bloga zaviriti i u neku drugačiju kuhinju...opet smo s brazilskim receptima...ja sam isprobala dosadašnje recepte i toplo vam ih preporučam...za danas predstavljam ovu tortu..
jedna zanimljiva torta koju možete pripremati na dva načina...
zanimljiva mi je zbog tijesta koje se pravi kao i tijesto za muffine ili bar slično....u originalu se peče zajedno s ananasom, ..
ja je nisam pravila jer moji ne vole ananas a ni dečki nisu doma....ali, sudeći prema sastojcima djeluje mi primamljivo...

pastel de forno ...i dalje smo s brazilskim specijalitetima

Po nazivu je lako skontati onima koji prate moj blog da mi je i danas gošća sa svojim receptom moja sugrađanka Lucia Tomljenović....
pošto mi je ona slala svoje recepte preko fb ... dopisivale smo se malo više....nastojim biti precizna i ne želim one koji će pokušati napraviti po receptu s moga bloga dovesti ni u kakvu dilemu...jer i samoj mi je nekada bilo problem te uopćene mjere... sjećam se  negdje u početku kuhanja da mi je bilo problem i kada mi u receptu piše žlica!?...nekome smiješno ali, kod mene puno različitih žlica a ja precizna,...takva sam...tako naučila i ne mogu protiv sebe....kod nas rijetko ko ima žlice i šalice kao mjerne jedinice i koristi ono što ima kod kuće...ja imam ali, samo zahvaljujući svojoj sestri koja me je davno snabdjela s time...

Sopa de milho/juha od kukuruza, gošća na blogu, ovoga puta jedna brazilka

za danas vam predstavljam na svome blogu moju sugrađanku inače brazilku...zove se  Jussara Lucia Fonseca Tomljenović a o njoj mi je napisao njezin muž

Jussara Lucia Tomljenović, rođena 12.01.1967. u mjestu Sete Lagoas u Brazilu. U Hrvatsku dolazi 1990. Ima 4 djece. Bavi se nizom različitih stvari. Povremeno prevodi poeziju kninskom pjesniku Fabijanu Lovriću i zahvaljujući kvalitetnom prijevodu pjesme su objavljene u Portugalu. Osim toga, Jussara je predstavnik brazilaca za Hrvatsku budući da dobro pozna zakone koji se tiču prava stranaca. U slobodno vrijeme izrađuje i ručne radove. Osim što zastupa brazilce u Hrvastkoj, Jussara i predstavlja Hrvatsku u najboljem svjetlu u Brazilu na najvećem njihovom turističkom portalu a to lijepo možete vidjeti ovdje

piletina/puretina s porilukom i mrkvom

ne znam za druge ali, već dugo su mi izazov jednostavna jela...ono tipa što manje sastojaka i što manje uprljanog suđa..nije toliko zbog mene koliko nastojim svojim dečkima prenijeti i takva jela da si mogu pripremiti nešto dobro i uvjetno rečeno zdravo sada, kada si moraju ponekada i samo nešto pripremiti...
a recept? iz poznatog izvora: davor i rosanna odnosno, ovoga puta, preneseno od dinka i sandre...o svima  sam već često pisala...oni su moji dragi gosti što kod mene doma što na blogu :)
i da...već sam razmišljala o nekom projektu u smislu recepti s maksimalno 5 sastojaka...u koje ja ne bih ubrojila sol i papar kod slanih recepata ili .....ako ništa ne bude mogu si dodati bar taj tag na svoje recepte...možda se nešto i skupi :)
živi bili pa vid'li :)
ovo je stvarno jednostavno i "sito" jelo...mi smo svi ljubitelji poriluka pa, ne treba ni sumnjati da nam se svidjelo...

Škampi na buzaru, posebni gosti na blogu

provedoh 6 prekrasnih dana odmora i opuštanja u dubrovniku...uživala sam s obitelji moga brata..posebno sa djecom...bornom i zarom...uz zaru je s nama bila i njena prijateljica mara...jedna je završila prvi a druga drugi razred osnovne škole...

vjerujte mi nisam grada ni vidjela, nije mi ni pao na pamet...druženje, priča, odlazak na plažu, lozicu, ...

a njih dvije su mi napisale priču...da...priču: Vila SNježa...

toliko su me dirnule te dvije male drage šarmantne djevojčice .... sa idejom, s pažnjom, s ustrajnošću, s ljubavlju,... s pričom :)

a priča i sve oko nje i moje iznenađenje su na kolažu dolje....

tako je ova priča što su mi je njih dvije napisale, obradile, nacrtale, upakirale,... zasjenila skoro sve..

u gostima kod branke

posljednja dva mjeseca u igrici fbirukavice, koju je osmislila  i pokrenula maja babić, istražujemo brankin blog....
branka je kraljica marmelade, upravo tako....kakve sve kombinacije njoj padaju na pamet i kako ih ona lijepo osmisli imala sam priliku i sama isprobati...jer, branka mi je jednom prilikom poslala paket pun predivnih marmelada, s jednom divnom neodoljivom pregačom koju najviše volim i stalno je na meni, s divnom kuharicom ... i s još mnogo drugih delicija....čime sam to zaslužila ni danas mi nije jasno ali, kada se prisjetim ozarim se...

gosća na blogu ili kako jedna bosanka radi poljički soparnik

odnosno, kako jedna hercegovka radi poljički soparnik :)

Poljicki soparnik jeste specijalitet dalmatinskih Poljica. Datira jos iz vremena Turaka.

čitala sam o njemu puno, gledala ga na tv. mislila sam ne'š ti soparnik...nešto kao naša zeljanica :) a zeljanica je moj "pitac", meni najdraža pita.

tek kada sam probala soparnik, jednom prilikom ovdje u kninu dok se održavala neka manifestacija shvatila sam da je to ipak nešto drugačije i vjerujte mi na riječ: poseban je....

naravno da sam se i ja željela okušati u pravljenju istoga ali, fali mi ognjište (doduše snašla bih se zato, ima zdenka). i gdje naći dvije sinije? a za sinije me vežu lijepe uspomene iz moga djetinjstva kada smo kod mojega strica jeli svi skupa sjedeći na šamrlicama uz siniju....bila su to lijepa i sretna vremena...ako ništa bili smo bezbrižni, bili smo djeca...

ali, ukazala mi se prilika da na svome blogu ugostim svoju zemljakinju, skromnu mladu jablaničanku Zamiru Bulić s njenim soparnikom...i evo što ona kaže o sebi (sve dalje je njenih ruku djelo, slike, tekst,...)

"ja sam iz Jablanice, mislim da smo jedanput razgovarale. Rekli ste mi da ste iz Konjica i da ste cesto dolazili u Jablanicu u posjet rodbini....mislim ujaku. Udala sam se u Dalmaciju prije 5 godina, mozda nekome i cudno da nakon svega ipak postoje "mijesani" brakovi. Ne znam da li su takvi ljudi manjina ili vecina ali odgojena sam da cijenim ljude samo po karakteru i njihovim djelima. Moji svekar i svekrva su rodjeni Poljicani i oni su me naucili raditi Soparnik.  

drage gošće na blogu s kolačem od seviljske naranče i maka

dijana je već nekoliko puta gostovala na mome blogu..
posebno smo joj zahvalne moja prijateljica roska i ja za njene peretke....moja roska ih je ne apsolvirala nego doktorirala....koliko ih je puta do sada napravila? mislim, nebrojeno...a posebno smo sretne jer smo se vratili puno godina unatrag a ovi pereci su bili tradicija u našim domovima naročito u vrijeme uskrsa....dijana draga, zahvaljujemo ti se do neba.....
elem, prije par dana ja opet dobijem mail od dijane s linkom za ovaj zanimljivi kolač....
nemam ja baš gorkih naranči, da odem skoro u dubrovnik bilo bi...pa sam joj predložila da ga ona napravi, pošalje slike i eto nama jednog lijepog recepta na blogu ili kako mi to kažemo na "našoj vrtaljici"...vjerujem da mi moji konjičani ne zamjeraju na ovom "prisvajanju" vrtaljice..

carska juha by eleonora

veliki broj mojih prijatelja i poznanika me podržava u pisanju moga bloga. i zato sam im jako zahvalna. jer, ponekada izgubim volju ali, podsjećanje da se to nekome sviđa me podiže. život me nije mazio, dogodi se i da posustanem, ali pronađem dovoljno snage i nastavim! to je tako u životu!

brownie kolač i hvala, esma

onako dobar ručak po starom dobrom običaju mora završiti kolačem.
pošto smo se dobro najele begove čorbe i hadžijskog ćevapa uslijedio je ovaj dobar kolač i još poslužen sa sladoledom... ku'š bolje!
jesam malo razvukla s pisanjem ovih postova ali, nisam mogla drugačije....
vrijeme je konačno dobro ali, koliko god ono dobro bilo treba mi se prilagoditi na njega jer su velike razlike temperature od jutra do poslije podne.

hadžijski ćevap, još smo u esminoj kuhinji

što se krije u ovim malim simpatičnim zavežljajima?
pravo iznenađenje i za oko i za nepce!
HADŽIJSKI ĆEVAP
još jedno fantastično jelo iz esmine kuhinje. osim što je ukusan, mirisan, ... još je zanimljiv i način serviranja, zavežljajčić od papira za pečenje..
naravno, sastojci se mogu mijenjati, dodavati i drugo povrće....
možete misliti, poslije one njene begove čorbe dođe ovaj ćevap... to je kao šlag na šlag...
a ona vam kuha za prste polizati....
moja sestra i ona kada god se sretnu uvijek pričaju o njihovim uzljevacima/uzlejvačama...
navečer kada bi izašle na korzo, poslije nekog vremena samo bi se pogledale i rekle jedna drugoj:            - hoćemo li?
za tren bi se okrenule i krenule njenoj kući, uključle pećnicu i dok se ona grije začas bi esma pripremila uzljevak od krumpira...
sjedile bi uz prozor kuhinjice i pričale, esma bi pripremila salatu od paradajza i gotovu uzljevaču bi iznijele na balkon, jele, pričale, pospremile sve i opet na korzo...
sjećate li se korza? i šetnji po njemu tamo i ovamo?
dobra stara vremena :)

begova čorba i gost kuhar

planirala sam odlazak u konjic još u siječnju, zadnji tjedan praznika. ali, ne lezi vraže... u ovim godinama ništa ne planiraj... i tako se moj odlazak u konjic odgađao i odgađao da bismo se moja bora i ja dogovorile ovaj vikend provesti u konjicu. ona iz beograda, ja iz knina i u konjic. naš konjic.

u konjicu smo se lijepo provele. ni mi a ni naše prijeteljice nismo dopustili da nam kiša, koja je u petak neprestalno padala, pokvare raspoloženje. a padala je i padala... hoće li više stati?!

u konjicu smo se dogovorili i jedan dan smo proveli kod naše prijateljice esme dizdarević na ručku. a ručku: begova čorba, hadžijski čevap i brownies...i sve ćemo objaviti na ovom blogu... samo polako, polako,...

a esma je moja stara druga, prijateljica i moja i sestrina još iz kolonije... inteligentna, vesela, uvijek spremna na zezanje kao i većina konjičana, vrijedna, s puno raznih hobija, što bi kod nas rekli rukata,.... a izvrsno kuha.... kod nje vam je sve za prste polizati.....

banana bread i gost kuhar

recept za banana bread (slatki kruh s bananama) sam davnih dana dobila od svoje sestre. ali, sve do sada ga nisam pravila, nekako sam zazirala od toga. zašto? u strahu da se mojima neće svidjeti.

ali, neki dan dobijem mail od moje konjičanke s čijim receptima sam vas već upoznala ovdje i ovdje. a mail:

Draga Snjezo, 

Evo jos jedan recept, za nasu Vrtaljicu. Ovaj Banana Bread recept sam dobila od moje bivse komsinice Carolyn, (ona je iz Kalifornij) ima vise od 10 godina. Ona ovaj kolac/kruh pravi svojoj djeci , da imaju za dorucak, a i ja ga najvise volim jesti svako jutro uz bijelu kafu. 

Prvo ti saljem originalnu verziju, a poslije moju preradjenu, koju mi pravimo, moja Jelena i ja. Nije bas izgledan, ali je zdrav i ukusan....

posebno me je dirnulo ovo njeno "za našu Vrtaljicu" i zato je diana repas moj gost kuhar ovoga puta. a šta ja da vam o njoj kažem, njena web stranica će vam reći puno toga ali sigurno neće reći koliko je ona jedna svestrana osoba, izuzetno draga, vesela, lijepa kako fizički tako i u u duši, srcu, s velikim širokim osmijehom koji puno kaže.

diana sada živi u londonu, bavi se svojom ujetnošću, uživa sa svojom obitelji i psom. ima još dosta prijedloga za "našu vrtaljicu" i bit će još zanimljivih recepata. vrlo često prošeta sa svojim fotoaparatom i počasti nas svoje fb prijatelje predivnim fotografijama a, tako je to kada ima oko umjetnika :)

Marokanski kolač od badema i naranče i gost kuhar

rekla sam kako ne kuham.

da onima koji ne znaju samo kažem kako sam ovakva "spretna" kakva jesam pala, skršila dobro lijevu ruku, operirana sam i sada se polako oporavljam. sve se odigralo na božić :)

kada su me operirali i kada sam vidjela sliku one velike pločice i desetak čavala prvo mi je palo na pamet: ne daj bože proći pokraj kakvoga jakog magneta: bilo bi baška ruka, baška noga. i sve na lijevoj strani. kao u vicu o jadnome sulji.

ali, moji dečki vole kolače, jako.

tako da je tomislav za novu godinu pravio bojine kolače, poslije nove godine je već dva puta pravio hurmašice. a nikola je napravio fornetiće.

nova godina je prošla izvrsno jer smo još od prijateljice roske dobili tortu gianduia

nije svako zlo za zlo rekao je moj tata!!!

i tako ovoga vikenda je došao nikola doma sa željom da napravi nešto slatko. 

i napravio je: tortu caprese i ovaj kolač. 

znači gost kuhar je moj nikola a koliko je on gost u vlastitoj kući e to je drugi par rukava. samo radi naslova!

Još malo Kanade i Lidijina juha od pečene tikve i bijelog luka

Vratija se "Šime", odnosna vratila se Snježa iz Kanade.
Bilo je prekrasno! Već se dugo nisam tako odmorila. Puna sam utisaka.
I, vjerujte mi, ne znam odakle bih počela.
Možda da opet ponovim koliko je to veeeeelika zemlja, široka, zanimljiva, ... A ljudi?
Nisam odavno srela tako susretljive, ljubazne, strpljive i uslužne ljude.
Osim Edmonton obišli smo i Drumheller i njihov čuveni Royal Tyrrell Museum. Fantastično mjesto za sve one keje zanima daleka prošlost našega planeta.
U vrijeme mojega posjeta održavao se i Taste of Edmonton a za ovaj put slike sa jedne "Tržnice", zapravo The Old Strathcona Farmers' Market. Ova, kako sam je ja nazvala, tržnica se održava svake subote, uvijek u zatvorenom prostoru. Sva je roba već izvagana, upakirana, nema vaganja na licu mjesta, svi su proizvodi isključivo s domaćih farmi ili iz "domaće radinosti". Osim robe koja se prodaje tu je obvezno i zabava i hrana.
Ali, alkohola nema! Nikakav alkohol ne možete kupiti (čak ni pivu ni vino) u njihovim Store-ovima, odnosno samoposlugama. On se uvijek prodaje u odvojenim zgradama tzv. Liquor Store-ovima.
A cijene su, za mene, strašne,... jer ja sve njihove cijene množim sa 6 da dobijem u kunama. Pa još moja plaća!? Odoh k vragu!

Naravno, imam previše slika a da sve stanu u jedan post, teško! Možda je nekima od vas sve ovo svakodnevnica ali, meni je zanimljivo i zato su tu. Kao recimo ova mrkva raznih boja koja je završila u jednom Lidijinom ćušpajzu.

Pogledajte ovu cvjetaču: žuta i zelena!?

Moje omiljene kajsije ali, cijena je da boli glava:

Jednako kao i ove trešnje:

Bilo je tu dosta proizvoda iz "domaće radinosti" kao ove marmelade (odmah mi je pala na pamet naša Branka):

Ili ova čokolada (e, ovdje sam "vidjela" našu Tamaru):

Naravno da je bilo i zabave i unutra i ispred Marketa:

A o hrani neću ni pričati:

Slika je i previše i teško je sve to posložiti u jednom postu; jer bilo je Raznih salsa, raznih vrsta punjenih maslina (meni su se najviše svidjele one punjene orasima, ), raznih vrsza senfova iz domaće radinosti, domaće paste, mesa od bivola, svinje, ... ,domaćih kolača (baš me se dojmila baka koja ih je prodavala a najvjerojatnije ih je sama i napravila), kave, svijeća, jastuka, sličica (kinez ih stvara na licu mjesta), izrada i prodaja mozaika, stalaka za mačke, ...

***

Jedna od zanimljivosti su mi ovi zečevi. Svako večer smo izlazili u šetnju prošetati Dunckan-a, Lidijinog psa (zaljubila sam se u njega) i uvijek bismo u naselju sretali nekoliko zečeva (divljih, naravno) koji se dolaze hraniti tu (ima trave) ali, ni jedan ne završi u loncu što bi kod nas sigurno!

Evo konačno:) i recepta za ovu juhu:

Potrebno je:

• 1 tikva oko težine oko 1 kilograma
• 1/2 crvene paprike
• 1 veća rajčica presječena na pola
• 1 veći cesnjak (glavica) očiščenog
• 1 mrkva, narančasta, srednje veličine
• malo soli i maslinovog ulja
• pileći temeljac ili kocka pileće juhe
  

1. tikvu raspoloviti i malo posoliti i popapriti
2. podijeliti cesnjake na dva dijela pa u ih staviti u sredinu tikve
3. u papriku staviti izrezanu mrkvu
4. svo povrće staviti u tepsiju, posoliti, poprskati uljem te peći na oko 250 °C 20 - 25 min ili dok tikva ne omekša

5. žlicom izvaditi meso tikve, sve premjestiti u lonac u kojem ce se kuhati juha, dodati pileci temeljac i stapnim mikserom usitniti (ili u blenderu)

6. kuhati na laganoj vatri jos oko 10 minuta te posluziti

* po zelji dodati malo ljute papricice, kiselog vrhnja ili vrhnja za kuhanje

Lidijina Salsa, gost kuhar i pozdrav iz Kanade

E, recite mi molim vas koja se to da ne kazem budala javlja s receptom s odmora:)?
Ja, nego ko bi drugo.
Rekla sam da ce mi sljedeci gost kuhar biti moja sestra Lidija.
I evo ovo je jedan od njenih recepata.
I to mi je nekako normalno, nas dvije uzivamo ovdje a atmosfera je prava nasa: obiteljska.
Stignemo mi dosta jer ona je carica za volanom a bez auta bi bilo zaista tesko ili bolje reci drugacije.
A Edmonton je zbilja predivan grad, organiziran do daske, izuzetno uredan i cist. Ljudi ima kao i svugdje ali ono sto je meni posebno je sto su svi koji rade s ljudima izuzetno ljubazni i uvijek s osmijehom i nekim dragim bezazlenim komentarom, pozdravom, ...

Jedna od znamenitosti Edmontona su i ove Piramide:


Art Gallery of Alberta:


Simbol provincije Alberta kojoj je Edmonton glavni grad je divlja ruza koja nije ni slicna nasoj divljoj ruzi - sipku/sipurku od cijeg ploda mi pravimo pekmeze i cajeve. Ova je kao i ona nasa jako mirisljava od cijih se latica prave slatka, suse se i pravi ona ruzina vodica.


A sve je nekako u sluzbi covjeka: meni je nekako neobicno da se u fontanama kupaju (mame dodju sa djecom, skinu ih na klupama) a zimi te iste fontane sluze za klizanje:) neobicno, opusteno, ...


- puno je prekrasnih parkova, urednih, cistih sve prilagodjeno djeci maloj i velikoj sa obicno dva igralista za bejzbol i isto tako za nogomet a da ne pricam o necemu sto bi meni i vjerujem mnogim mamama i djecici dobro doslo: Water Sprey Park

Naravno da bih mogla jos toga puno ispricati. A ima vremena, ispricat cu, valjda necu zaboraviti:)
Prvo sto sam uocila kada sam izasla iz aerodromske zgrade bilo je da auta nemaju sprijeda registracijsku tablicu, samo straga. Zar to nije pametno i ekonomicno?

Naravno bila sam u posjetu jednoj trznici koja je u zatvorenom prostoru i odrzava se samo subotom. Hm, kao u Kninu:):):)
Bit ce jos slicica a sada evo ova Salsa. Iznenadila me je svojom svjezinom i svim drugim. Sigurno cu je i ja praviti kada dodjem. Nama je odlicno prijala s ovim rostiljanim pilecim batacima. Uz put, svaka kuca i koliko sam ja mogla primjetiti i svaki balkon ima veliki plinski rostilj.
Moja Lidija je ovu salsu pravila od ovih sastojaka:

• po 1 papriku svih boja: crvena, zelena, narancasta, zuta
• 3 kom mlada luka skupa s perima
• 1 manji krastavac
  
• 3 cesnja bijeloga luka
• 1 casa cherry rajcica
• 1 casa mladog graska, malo prokuhanog
  
• 1 casa graha iz konzerve, ispran i ocijedjen
• 1 feferon
• persin, vlasac, menta, bosiljak, origano, sve sitno nasjeckano
• izgratana kora 1 limuna
• sok od 1 limuna
• 2 zlice maslinovog ulja ili po ukusu
• sol, papar

1. Sve sastojke sitno nasjckati, dodati na sitno nasjeckano zacinsko bilje, dobro izmijesati, popapriti, posuti, rendanom korom limuna, posoliti i zaciniti limunovim sokom i maslinovim uljem.
2. Osim ovih sastojaka moze dodati kuhani kukuruz, avokado, mlada mohuna i druge vrste graha. Svak sebi moze naci idealnu kombinaciju:)
   

Kada imate ovoliko boja i oku je drago.


Ovo je tek mali dio ili bolje reci crtice iz Kanade. Bila sam nestrpljiva ovo podijeliti. Volim dijeliti svoju srecu s drugima jer ja mislim da je sreca veca sto se vise dijeli.
Puuuno vas pozdravljam i pisemo se opet, uskoro. Moj odmor se polako blizi kraju, za osam dana sam doma a dotle skupljam utiske.

Sok od kunice/stolisnika/hajdučice

Od kako sam odlučila napisati ovaj post samo mi je na umu ona pjesmica: Kad se male ruke slože....
Eh, samo što ovo više nisu male ruke nego ruke koje su se naradile,..
Hm, o čemu je riječ?
Pa, ovako: Recept za ovaj sok je od Anke, napravila ga je Zdenka a ja ga evo ovdje objavljujem i promoviram. A guštamo svi.
Inače je Zdenka zadužena za "tekuća" pitanja. Ona se uskoro priprema otvoriti i svoju, odnosno njihovu obiteljsku Kušaonu vina. Bit će to Kušaona vina OPG Bandalo.
Kada to bude naravno da ću poslikati i objaviti post. Do tada ona priprema svoje fenomenalne rakije: osim loze ima tu još travarice, rogačice, orahovice, šeria... za sada bere i suši trave:) ali, ima svega i rakija i vina!!!
I na prvom mjestu njihov fenomenalni Debit!
Napravi Zdenka i kupinovog vina, bilo je tu i vina od šipka (šipurka, divlje ruže), ... i stvarno je prva što se tiče "tekućih pitanja". Sada je u velikom poslu, završni poslovi u vinogradu, oko višanja, kajsija, ...

Dok sam bila u izbjeglištvu pravila sam i ja sokove od ljekovitog bilja: od kadulje i mente. Ovaj sok od kadulje je bio prekrasan nježne lila boje. Djeca su ga pila i voljeli su te sokove. Bila su to druga vremena, djeca su bila mala i pila sokove.
Sada su djeca narasla i piju neke druge sokove - fermentirane:) milicu im mamicu:)

Ovaj sok je prekrasan ukoliko volite reske sokove, ima okus tonika ili schwepes - a, pomalo gorak i kiseo a i dovoljno sladak.
Za početak vam treba kunica (stolisnik, hajdučica, ranjenik, ... ):

Znači, potrebno je:

• 50 - 70 cvjetova kunice
• 3 - 4 l vode
• 4 - 5 kg šećera
• 1 - 2 kg limuna (neprskan ili dobro opran)

1. cjetove kunice je potrebno dobro otresti od buba pa u cijedilu oprati tušem
2. prebaciti u lonac pa ostaviti par sati da se moči (može i preko noći)
3. Sve skupa prokuhati 15 - tak minuta i opet ostaviti nekoliko sati poklopljeno (može 1 do 8 sati)
4. Procijediti dodati šećer i zakuhati, skidati pjenu svo vrijeme te dodati limun izrezan na ploške
5. Zagrijvati da ne ključa i miješati da limun pusti sok. Umjesto limuna se može dodati i 3 - 4 male vrećice limuntosa)
6. Procijediti u sterilne staklene vruće boce i propisno zatvoriti

* Sok odnosno sirup se pije razrijeđen s vodom, vrućom vodom, mineralnom vodom a boja mu bude žućkasta i može dugo stajati bez bojazni da će se pokvariti!

* Na isti način se može praviti sok i od cvjetova kadulje, cvjetova maslačka, gornjih vrhova mente ili murtele,...
* Ovaj sirup pomiješan s vrućom vodom piti kao čaj
* S mineralnom vodom dobijete pravi osvježavajući napitak

Za sada toliko od mene! Sve vas lijepo pozdravljam a ja se polako spremam za daleki put: Idem svojoj sestri u daleku Kanadu. Jako sam uzbuđena, sretna, ... puno je pomiješanih osjećaja. Ne znam se ni izraziti.
Pišemo se kada se vratim!!!
Pusa svima!!!