Domaća garganelli pasta ili kako se ja snalazim

Već se dugo spremam napraviti ovu pastu.
Odugovlačila sam misleći da ću se nekako snaći i doći do macchinette pa s pomoću nje lakše razviti ovo tijesto. Ali, nisam ja te sreće:)) A nekada sam je imala...
I za prošle kuvarijacije sam predlagala ovaj recept, ali nije prošao. Mislila sam da bih se tako lakše natjerala napraviti ih.
Ali, evo me, natjerala sam se i moram priznati provela sam jedno lijepo poslijepodne igrajući se.

Baš kao nekada kada sam se igrala sa svojim lutkicama. Mogla sam se igrati s njima dan i noć, kupati ih, češljati, šiti im, plesti, kukičati, vezti,... Eeee, drage moje u moje vrijeme u mome Konjicu je bilo kupiti lutkica samo na pijaci i to bez odjeće pa se ti snađi.

I svašta mi pada na pamet pisati od djetinjstva pa do jučerašnjeg, kako rekoše neki novinari-lešinari, incidenta ili masovne tučnjave u našoj srednoj školi. Da se razumijemo ja radim u toj školi i ako je neko mjerodavan onda sam i ja.
Ali, novinari za mene jadnici, su naručeni napisati kako je u školi izbio incident na nacionalnoj osnovi, cijela škola a naročito učenici su se cijeli dan smijali, čudom čudili, citirali vijesti iz svih izvora, TV kuća i novina i sve su tako različite da se pitam gdje je tu odgovornost za pogrešno inerpretiranje događaja. Pitam se jesu li i sebi ponekada smiješni?
Na njihovu žalost moram im reći da je nevjerojatno ali da u našoj školi takvih incidenata nije bilo ni među učenicima kao ni među profesorima. Pa moj radni kolega je bio ravnatelj škole u vrijeme Krajine!
Rat je prošao, želi li neko od njih još rata?
I molim vas velikog čuda pobili se učenici! Pa kada bolje razmislite dečki su se uvijek tukli a u zadnje vrijeme i cure su im uz bok!
I ne volim pisati o nekim stvarima. Za moj pojam uljudbeno društvo ima neke tabu teme a to su: politika, vjera i novac. Ali, vas tamo neki izbace i iz cipela a kamo li neće i iz uljudbe!!

Oprostite ali nisam mogla ovo prešutiti, pun mi je kufer tih nazovi novinara slugančića:)


Idem sada na ljepše teme: klopa - ima li išta ljepše, bezbolnije, svima blisko,...?

Pravila sam ih po gore spomenutom receptu:

• 4 kom jaja XL veličine
• 400 g oštrog brašna tip 400
• 100 g ribanog parmezana
• malo ribanog muškatnog oraščića
  

1. U receptu piše da se radi na radnoj površini ali da mi ne bi izbila "lava iz vulkana" ja sam to sve skupa zamjesila u zdjeli i tek onda prebacila na radnu plohu.
   

2. Tijesto mijesiti oko 10 minuta i pri tome ga gnječiti dlanom o radnu plohu. Tako pripremljeno tijesto zamotati u plastičnu foliju i ostaviti oko pola sata da se odmori. U receptu piše u hladnjaku ali ja sam ga ostavila na sobnoj temp. kao što radim kada mijesim pitu!?

3. Odmoreno tijesto razvaljati kako ko zna, meni je za to poslužila oklagija (kolagija što kaže moj Zlatan) ali, lakše bi bilo na macchinetti. Razvaljati što se može tanje:)

4. Izrezati ga na kvadratiće dimenzija 5x5 cm. Šta mislite kako sam to ja radila? Trokutom:)


5. Svaki kvadratić valjati s jednog kuta u drugi preko nekog štapića i nečega što će davati oblik navoja. Za to služe "češljevi" ili možda bi isto tako dobro poslužila daščica za njoke. Pošto nemam ništa od toga ja sam se poslužila vilicom (viljuškom:)) Jesam uživala, ne mogu vam pričati, a da štapić mi je bila olovka. Mogla je poslužiti i pleteća igla, recimo ali ne znam gdje su mi!


6. I, na na na naaaaa, gotovo!!

A sada si pustite mašti na volju i pravite umake po želji!

Ja sam na malo maslaca propržila sitno sjeckanu kuhanu šunku, dodala vrhnje za kuhanje, ubacila kuhane garganelle i pri posluživanju dodala još ribanog parmezana.

E, sada još nešto!
Moja mama je često radila domaću tjesteninu i bila je majstorica, gleda ona mene odozgo:)) ako bi joj tijesto bilo pretvrdo govorila je da se doda pola ljuske od jajeta vode:)
Od ostataka, onih koji nisu bili baš pravi kvadratići dobije se fina pasta za juhu, samo je izrezati sitno i osušiti.
Kod kuhanja paste treba biti puuuuno vode tako da voda ne prestane vriti kada se u nju ubaci pasta. Ove garganelle probati koji put da se vidi jesu li dobro kuhani (potebno je nešto oko 5 minuta što ovisi o vrsti brašna)
Znam da će ovo čitati moji Davor, Rosana, Dinko i Sandra te Danko i Frida koji ili žive u Italiji ili su u stalnoj vezi s dotičnima iz Italije. Nemojte mi se smijati, molim vas! Ljubim vas sviju!