29. pro 2014.

elza torta, gošća na blogu


desilo nam se ono što se desilo...razasuti smo po cijelome svijetu..ali, živjela tehnologija! živio facebook! jer, zahvaljujući tehnologiji, zahvaljujući društvenim mrežama ja sam u kontaktu sa svim dragim ljudima s kojima sam nakada dijelila divne trenutke, s kojima sam udisala isti zrak, s kojima sam živjela, s kojima sam dijelila dobro i zlo, s kojima sam odrastala ...i tako se ja skoro svaku večer družim s njima, s mojim dragim konjičanima, s kolegama s fakulteta ili studentskog doma...podrška smo jedni drugima, dijelimo i sada sve što tako možemo podijeliti: slike, fotke, viceve, priče (dobila sam tako još neobjavljenu knjigu naše Mice "iza ogledala" koju sam ostavila za čitanje za vrijeme praznika), dijelimo glazbu: imamo nekoliko dobrih muzičkih urednika: neprikosnoveni  Meca, a za njim odmah Beba, moja kuma Bora,...za fotografiju su zaduženi Pana i Nora ....tu su svi moji prijatelji, poznanici, bivše radne kolege,... rasuti širom svijeta...a ima nas od južne afrike do sjevera norveške i od amerike i kanade pa sve do australije...
ne zaboravljam i našu blogersku zajednicu koja mi je obogatila život .....
ne razumijem ljude koji zaziru od tehnologije i od društvenih mreža...razumijem samo kada je riječ o pretjerivanju...sve je dobro samo treba imati mjeru.....opet se ja vraćam mjeri :)
i tako prije par dana pošto sam ja objavila u prijedlozima za božić svoju bomba tortu piše meni moja Dinka Edina Pandža:

26. pro 2014.

Kod Tamare: Štrudlice

nemojte da vas naslov prevari :) kod tamare ima toga puno, puno,... samo što je mene nešto "čopilo" pa mi se ni ne da kuhati, nisam od volje...ali, došli su sinovi taman pred božić pa sam se malo pokrenula :)
i već pogađate: riječ je o igrici FBI rukavice u kojoj je u posljednja dva mjeseca pod istragom tamarin blog  What's for dessert?

20. pro 2014.

pečena patka


najiskrenije, nisam se ranije susretala s patkom...
u moje vrijeme ili bolje reći u vrijeme dok je mama kuhala nije ih bilo ni kupiti...
u zadnje vrijeme ih ima vrlo često kupiti, cijena im je povoljna i zašto ne iskoristiti priliku i probati nešto novo...
na netu ima dosta savjeta kako ispeći patku.....odličan savjet imate i ovdje....
a ja sam pročitala puno dobrih savjeta, sve to zbrojila i na kraju ja je pečem ovako....zašto ovako?
učinilo mi se najjednostavnije...ma, narode moj, ne da mi se nekada, baš mi se ne da...na kraju: rezultat je dobar, zadovoljavajući..
ovaj recept ili bolje reći uputstvo je od Nigel Sleter...gledala sam na htv nekoliko njegovih emisija...koliko on uživa kuhati toliko sam ja uživala njega gledati..jela su mu zaista jednostavna, ukusna, prilagodljiva svakome i uistinu vas veseli pripremati ih za sebe i druge...

8. pro 2014.

starogradske kiflice



baš i nisam nešto od kuhanja ovih dana....
zato me nema ni u blogerskim igricama niti objavljujem nešto novoga...
svela se knjiga samo na nas dvoje starih: na mene i mm koji je opet priča za sebe što se tiče hrane...
a kada djeca dođu onda kao da dobijem krila...razletim se po gradu kupujući, po tržnici, mesnicama i onda nastavljam po kuhinji kuhajući i ugađajući svojoj djeci...i koliko god ugađam njima toliko to i na mene djeluje ....čini me nekako ispunjenijom..više zbog djece nego zbog kuhanja...treba se navići da djeca idu svojim putem...djeci treba dati krila :)

20. stu 2014.

praznična torta































bio je to još jedan rođendan u mojoj kući...
proslavili smo ga skromno u najužem krugu kako je odgovaralo slavljeniku...baš i ne vole svi da im se rođendan oglašava na sva zvona.....meni je to neobično i čudno ali, prihvatila sam to...nekako..s godinama čovjek uči :)
ja imam dva rokovnika s receptima upisanim mojom rukom i bezbroj papirića, baš bezbroj....
među tim silnim receptima u drugom po redu rokovniku je zapisana i ova torta...ne znam broj recepata za torte a ne znam ni sama koliko smo ih već isprobali....ja osobno nisam bila neki ljubitelj torti u nekom svom ranijem životu :) ali, s godinama sam se promijenila...naročito kako sam ih počela praviti...i dalje odbijam ukrašavanje, razumijem da se ispod razno raznih ukrasa koje ja ne podržavam i ne volim kriju jednako dobre torte ali, eto...ja sam tvrdoglava stara baba...neću pa, neću.....ukrašavati torte tim masama i bojama..i na kraju: to se svakako baca ili bi se kod nas bacilo, a ja ne volim bacati hranu :)
a trebala mi je torta s orasima....znate već....kod nekih iz moga doma orasi su na prvom mjestu....
odlična torta...čak nije komplicirana za napraviti...vremena se najviše potroši na čekanju da se ohladi i kora i krema....a na kraju, što smeta..sve polako, treba nekada i odmoriti....najvažnije od svega: slavljenik je bio prezadovoljan...bila mu je po guštu, uživao je :)