Krka, ljepotica

Jedva sam dočekala ljepši dan!
Pun mi je kufer kuće, poželjela sam malo prošetati. A zna se kuda ću: u Oklaj kod moje Zdenke i Tonija a onda opet u šetnju. Najljepša su nam druženja šetnjom. Nismo željni ni kave, ni kolača, pića, ... ničega, samo druženja i uživanja u čarima prirode. A priroda je divna samo se treba prepustiti.
Sjetim se ove rečenice iz jedne knjige: "Dva zatvorenika gledala kroz prozor. Jedan je vidio blato i prašinu a drugi sunce koje se rađa!"
Ja sam ovaj drugi a to sam postala upravo zahvaljujući toj knjizi. Knjigu sam pročitala davno u teškim trenucima (da ih ne spominjem) i vratila me je u život! Ko bi rekao da je to moguće? Ali, kada dođete do te faze uhvatiti se treba za slamku, možda pomogne:)

Ali, idemo dalje.
Predložila sam da odemo do Manojlovca pošto je uređen novi vidikovac pa da i to vidimo.
Kada idete od Oklaja (prominska strana rijeke Krke) prijelaz preko rijeke na drugu (bikovičku stranu) je preko Brljana jezera koji se u zadnje vrijeme često spominjao u ružnom kontekstu.

Ali, ovamo vas dočeka još jedan lijepi vidikovac s kojega se vidi Brljan i Ćorića buk i naravno planina Promina po kojoj se taj cijeli kraj zove:

Preko puta vidikovca se nalazi jedno staro zapušteno imanje koje ja zamišljam kao ona u Istri, prekrasno uređena, s apartmanima i gostima koji su došli uživati u prirodi i miru:

Čatrnja/ gustirna s prirodnim filitrom za vodu:

Pogled je fenomenalan odavde a kada se okrenete desno vidite kako nešto praši: Manojlovac prekrasan slap!

Samo malo dalje dolazi se do staze za vidikovac:

Pogled na Manojlovac s i vidikovca:

Ali, mi smo se odlučili spustiti dole do slapa:) i pošli smo stazom, pa šta bude i dokle god stignemo:

Jedan dio staze je ostatak starog rimskog puta s krajputašima i podzidama:

U jednom trenutku ugledate ovo: lijevo skroz gore Brljan i Ćorića buk, u sredini Manojlovac s gornjim i donjim (velikim) slapom i desno početak kanjona rijeke Krke: Nezaboravno!

Ali, mi hoćemo još bliže slapu i idemo dolje. Staza je na nekim mjestima puna prepreka, urušenih podzida ali, kada možemo Toni i ja (oboje smo operirali kukove) onda može svak.

I dobijamo nagradu za uloženi trud: prekrasan pogled na donji dio slapa

A samo malo dalje, kroz jednu staru urušenu mlinicu probijamo se do nezaboravnog prizora:

Oh, Bože moj dragi! Ne mogu vam opisati tu radost i sreću. Koja je to ljepota, kako je ugodno slušati žubor tih bezbroj malih slapića, kako voda i sve okolo miriše,..

Priroda je ovdje zapuštena, divno je što još nije olistalo pa se sve bolje vidi. Kada olista, biće jednako lijepo čak i ljepše ali, slabije se vidi voda.
Sve je dobro dok se još ne uredi prilaz vodi, bojim se kada ga urede da će masno sve naplaćivati kao i inače. I onda to ostane nedostupno za nas male obične ljude.
A na povratku zalazak sunca i obećanje za još jedan lijep dan!

Za povratak natrag trebalo nam je 20 minuta s kratkim odmorima.
Bio je ovo još jedan prekrasan dan u prirodi u dobrom društvu!