20. lip 2010.

Grilana piletina, Zvonimirovi dani,....



Danas sam naletjela na ovu povorku koja je prošla u sklopu manifestacije Zvonimirovi dani u Kninu i zato sam ubacila nekoliko sličica koje sam uspjela uslikati.

Inače imam pećnicu koja u sebi ima i grill sa dvije mogućnosti pečenja. Nisam je još koristila ni za što drugo osim za tople sendviče. To moj Tomislav sam sebi priprema i nije mu mrsko.

Ovu pećnicu kao i stakolkeramičku ploču sam dobila od svog dragog brata kada sam ne tako davno "renovirala" kuhinju. Nije to bilo ništa strašno, samo mali zahvat, ali točka na i su bili baš ta pećnica i grijača ploča.
Moji roditelji su se razveli davno, kada je meni bilo oko 6 godina. Ne sjećam se puno toga. Tata se kasnije oženio i dobio sina Željka.
Tata mi je davno poslije pričao koliko mu je bilo žao što je moja mama tako odlučila. Tada sam mu rekla: Tata, da to tada nije bilo tako mi ne bismo imali sada Željka!!!
On me samo blago pogledao i rekao: Da, tako je, svako zlo za neko dobro!
Naš Željko je stvarno nešto najbolje što nam se desilo:)))


I da ne zaboravim zašto ovo pišem ovaj put sam htjela isprobati taj grill za ručak i napravila ovu lijepu piletinu:
  • meso sam izrezala u komade i dobro ga posolila
  • zatim sam napravila marinadu od: soka od jednog limuna, 1 žlice balzamičnog octa, 1 žličice ljute crvene paprike, dva češnja češnjaka (zdrobljena), 3 žlice maslinova ulja, papra i malo soli
  • meso sam dobro namočila u marinadu i ostavila stajati oko 2 sata
  • pek papi sam skvasila u haldnu vodu i stavila na lim pa po njemu složila meso i sve pod grill
  • meso se peklo oko 20 minuta s tim što sam ga okrenula jedanput.
  • bilo je za prste polizati!

Ova manifestacija se održavala dva dana i žao mi je što sam veći dio propustila

18. lip 2010.

Najjednostavniji kolač s trešnjama

Ubi me ova vrućina i nisam ni za šta.
Jedva čekam to toliko najavljivano zahlađenje da samo malo dahnem dušom.
Ne podnosim više vrućinu i već sanjam buru i vatricu u mojoj pećici:)))

Vjerojatno sam zimus kukala zbog hladnoće, kiše ili sl. a sada kukam zbog vrućine a nije ljeto ni počelo. Šta ću. To je jače od mene. Ne da mi se ništa raditi a naročito paliti pećnicu, a još mi se i klima pokvarila i niko joj ništa ne zna.

Danas smo moj Tomislav i ja malo razgovarali. Dijete (za mene, a ustvari to je momak) je tako razočaran što ne može naći posao, ne zna što raditi, kuda ići....
Pokušavao je osim u svojoj struci (informatika-ekonomija) naći posao i u sezoni ali svugdje je odbijen, kako kaže uvijek pitaju je li radio kao konobar, pipničar ili sl. a on iskreno kaže nije.
I tako, sada vidim da je ipak bilo lakše dok je i on studirao i dok sam čekala rezultate njegovih ispita nego sada čekati odgovore na poslane zamolbe za posao. Svi odgovori su isti - negativni.

Pređimo na vedrije teme: kolači.
Ovo je stvarno jednostavan kolač i ne treba puno vremena za napraviti a ni materijala.
Potrebno je:
  • 3 kom. jaja
  • 1 čaša (2 dcl) šećera
  • 1 čaša ulja (ja uvijek stavim 3/4 čaše)
  • 1 čaša jogurta
  • 2 čaše brašna
  • 1 prašak za pecivo
  • 1 vanilin šećer
  • ribana korica jednog limuna
  • 500 g (ili više) trešanja (očišćeniih od košpica)

Postupak:
  1. Umutiti jaja sa šećerom i vanilin šećerom pa dodati ulje
  2. Dobro sjediniti te dodati jogurt, a zatim žlicom umiješati brašno s praškom za pecivo i ribanom korom limuna
  3. Izliti u pomašćeni pobrašnjen pleh te pobacati po kolaču očišćene trešnje (nemojte kao ja pojesti ih više nego što ih stavite u kolač:)))
  4. Peći u pećnici zagrijanoj na 200°C oko 30 minuta.
  5. Ohlađen kolač po želji posuti štaubom
Može se staviti i više trešanja a ja sam stvarno smazala njih malo više.
Moja Zdravka ovakav kolač pravi i sa zelderijama (vinikama, džanarikama), samo što ne vadi košpice nego ih stavlja s košpicama u kolač a košpice, zna se - kada ga jede:)))

12. lip 2010.

Na popravnom ispitu In T&T kitchen - Bombonijera tortica



Pripremila sam si još nekoliko recepata i sigurno ću ih isprobati.

Možete zamisliti koja sam ja kada sam ja još uvijek kod T&T a vi već uvelike isprobavate recepte drugog bloga:))))

Moram priznati da sam se posramila gledajući sve vaše radove dok smo istraživali njihovu (za malo ne napisah njenu, zaboravih na ono prekrasno dijete, sram me bilo ponovno) kuhinju.
One su posebne, zato što poslu, odnosno kuhanju prilaze ozbiljno, znalački i sa izvjesnom dozom neobičnosti.

Ovaj put sam pripremila ovu njenu tortu, prekrasna je, naravno nije ni na tragu njenog načina pripremanja ali ništa nisam mijenjala u osnovnom receptu osim u načinu pripreme. Ovako mi je odgovaralo jer smo trebali nešto dobro i brzo jestivo. Fenomenalna je ispala a ako kažem da je i Zlatan bio prezadovoljan sve sam rekla:)))

Kako to u mene brzo nestane.
Podijelila sam ih ipak i ostavila po jedan komad sutra za svakoga poslije ručka!


Koji užitak!

10. lip 2010.

Kolač s orasima i voćem

Približava se kraj školske godine. Veliki je pritisak na svima nama.
Ne da nisam vjerovala nego nisam ni znala da je to tako dok nisam počela raditi u školi.
Strašno veliki pritisak na nas. Ima jedna karikatura u kojoj roditelji pred profesorom napadaju svoje dijete radi loših ocjena. E, to je bilo prije. A sada, druga karikatura, u kojoj roditelji zajedno sa svojim djetetom napadaju profesora. Vjerujte to je zbilja! I, koliko god pošteno odradiš svoj posao, imaš jasne kriterije, uvijek se nađu "neznam kako ih nazvati" da te špotaju!!!

Sada prelazim na nešto ljepše.

Nedavno me jedna prijateljica pitala: Ima li ašlama???
Potpuno sam zaboravila na taj naziv za trešnje.
I evo ih: U Kninu baš i nisu nešto naročito rodile ali, nađe se.

Ustvari jedva sam ih dočekala da napravim naš omiljeni voćni kolač koji je izvorno Kolač s trešnjama (višnjama, jagodama) a ja sam ga pravila samo s trešnjama, s borovnicama i s višnjama. Jako mi se sviđa ova verzija s trešnjama pošto su trešnje nekako neutralne pa s ovim istucanim orasima (krupno sjeckanim) nekako sve skupa dobije novu dimenziju.
S borovnicama isto tako.
Višnje su kiselije pa ga se treba malo više zašečeriti (po mom ukusu).
Mislim da se ovaj recept može iskoristiti za kolač od grožđa. Još nisam ali ću morati.

Ovaj put recept neću pisati jer ga imate ovdje.

Ovaj kolač sam pravila u malo većoj tepsiji pa je kolač niži. Svejedno je dobar!
Čak i moj Tomislav koji ne voli voćne kolače uživa u njemu.

2. lip 2010.

Jalan sarma

Da, da, da ... Jalan sarma... tako ju je zvala moja pokojna majka.
I akcenat je drugačiji, ne bih ja to znala akcentirati ali nekako kao da kažete ono bosanski "bolan":)))))
Ali, ovo jalan nije u smislu one čuvene osobnosti (da ne kažem čije) u smislu zavisti nego znači nešto posno, što će reći bez mesa, odnosno jalovo?!
Ovo je jedno staro hercegovačko jelo, obično se služilo hladno kao mezetluk (meze, predjelo).
Pravi se od mladih listova vinove loze, naravno neprskane. Još sam si prošle godine stavila u zadatak ovo pripremiti u proljeće kada loza počinje listati ali iz već znanih razloga nisam stigla.

Zato, evo je sada, nikada nije kasno ili bolje ikad nego nikad.

I još moram reći sviđa se i mojim dečkima... sve sam vam time rekla:)))

A, pravi se ovako:

Za nekih 20 - tak sarmica potrebno je:
  • 20 - tak mladih listova vinove loze
  • 3-4 struka mladog luka ( sa zelenim perima)
  • 20 - tak listova svježe mente (nane)
  • šalica od 2 dcl riže (ovdje sam stavila onu originario)
  • sol, papar, eventualno vegeta
  • malo ulja
  1. Listove loze oprati, te blanširati u vreloj vodi, ocijditi ih
  2. Na malo ulja izdinstati sitno sjeckani mladi luk (i zeleni dio), malo ga posoliti
  3. Na omekšali luk dodati rižu (suhu, nemojte je prati), dodati isjeckanu mentu, posoliti i popapriti i skloniti da se malo prohladi


4. Na svaki list staviti otprilike oko 2 čajne žlice riže, pa umotati kao pismo i slagati u posudu u koju će se kuhati




5. Pripremljene sarmice opteretiti prikladnim tanjurom, zaliti vrelom vodom (malo iznad tanjura) te stavit kuhati. Kuhati na laganoj vatri 20 - 25 minuta (riža će upiti vodu)

6. Služiti s kiselim vrhnjom ili bez njega kao hladno meze ili sa umakom od rajčice, ma po želji i volji.


Još dok sam bila u Iraku (prije skoro 30 godina) vidjela sam konzervirane listove vinove loze. Često sam viđala sarmice u listovima vinove loze ali one klasične s mesom.
Ove su vjerujte posebne, radi mente, mladog luka, a listovi vinove loze imaju neku prekrasnu specifičnu kiselinu i pravi su užitak na nepcu ... i dalje.