tonkini konjički pereci by dijana i jelena repas

evo opet moje drage gošće na našoj vrtaljici!

dijana repas i njena kći jelena.
ovo vam je bilo london zove knin, knin zove london... a zajednička poveznica je konjic... kada sam ovdje pisala o Uskrsu spomenula sam da su nekada davno u konjičkim gradskim obiteljima domaćice pripremale ove peretke (upravo ovako se kaže u konjicu)... i evo ga.. recept i cijeli jedan post posvećen Uskrsu u konjicu.
a dijana mi piše:



Draga Snjezo, 

Blizi se Uskrs, a danas sam posebno sentimentalna, jed moja draga mama nije vise fizicki s nama. Zato ti saljem njen recept peretaka, u onom izdanju kako mi ga je diktirala preko telefona, ona u Konjicu, ja u Londonu, zeljna njenih specijaliteta. Nikada ne mozemo znati u tim trenucima, koliko ce nam SVE to nedostajati, jednoga dana kada vise ne budemo mogli da zagrlimo nasu najdrazu, nasu majku. 

u spomen na tonku i moju mamu kao i na sve drage konjičane koji nisu više s nama ali, su tu negdje i paze na nas... naši anđeli....

a kao podsjećanje na Uskrs u konjicu dijanina priča:

"Bas razmisljam o prici i ne mogu a da ne spomenem moju dragu tetku Dragicu, jer ona je bila tu najvaznija spona. Sjecam se da smo, moja rodica Vesna i ja, jednog Uskrsa dobile posebno lijepa jaja od tetkinih komsija. Ta jaja su bila divnih boja, svijetlo ljubicasta, zelenkasta,  sto bi moja mama rekla rezeda, sa neobicno lijepim slicicama, kao da nisu bila sa ovoga dunjaluka, sto bi rekao Zuko Dzumhur. Moja tetka Dragica je ostala mlada udovica, nije se nikad ni na sta zalila, imala je vjeru i u njoj nalazila utociste. Isla bi nedeljom na vecernju misu i drugim danima, ako bi bio kakav znacajan praznik, nije pretjerivala. Nikome ona nije nametala tu svoju vjeru, zivjela je skromno i pobozno. Za Bozic i Uskrs se znalo, rucak kod tetke, jer moj otac nije mario za vjerska obiljezja, ostajao bi kuci.  Ja nisam religiozna, ali sam spiritualna, volim Uskrs, zbog sarenih jaja, peretaka i nagovjestaja proljeca i sjećanja".

PERECI (mamin recept)

12 zumanaca

10 supenih kasika ulja

1 supena kasika secera

1 mala (bijele kafe) kasika soli 

Dobro umutiti žumanca pa dodati 12 ulupanih bjelanjaca, zatim šećer, sol, ulje pa prašek za pecivo s 1 kg oštre nule* postepeno dodavati.

Zakuhati (zamijesiti) tijesto, ostaviti ga da se odmori oko 1 sat. Praviti peretke. Kada malo odstoje narezati ih makazama.

Stavljati ih u ključalu, malo posoljenu  vodu i kada isplivaju na površinu (minut-dva, paziti da se ne zalijepe, odmah ih podignuti), vade se šupljum kašikom i vraćaju ponovo na krpu da se malo osuše. Premazu se jajetom i peku, jača vatra, oko 220 °C.

Ne treba podmazivati tepsiju.  

1. tijesto rezati na komadiće oko 2 cm debljine

2. rukama oblikovati valjčić, sastaviti krajeve

3. kada se malo prosuše svaki peretak narezati makazama

4. staviti ih u zavrelu vodu, prokuhati ih kratko i prebaciti u tepsiju (ne treba podmazivati, može i na papir za pečenje), premazati umućenim jajetom

5. peći ih na 220°C dok ne porumene

6.  i gotovo :)

SRETAN USKRS DRAGI MOJI UZ OVE KONJIČKE PERETKE

*dijani i njenoj jeleni sam neizmjerno zahvalna na suradnji i ovom post

* dodatak: moja prijateljica ih je pravila po ovome receptu samo je stavila glatko brašno i ispali su odlični

* uživale smo sve tri a evo kako su ispali u mojoj izvedbi:

* i tako smo nas tri sačuvali jedan konjički recept a ovim bacam rukavicu svim mojim konjičanima koji žele na isti način otrgnuti nešto od zaborva