Teodora torta

jedna stara torta iz mojega rokovnika, nisam je odavno pravila a priliku je zaslužila za tomin rođendan...
odavno tomo nije bio doma za svoj rođendan i zato smo iskoristili priliku za lijepo druženje i tortu-kraljicu stola..
nisam vam ja ranije voljela torte, one starinske torte kod kojih je krema bila maslac ili margarin umućen sa šećerom ili sl...u torte sam se zaljubila od bomba torte...ona je bila i ostala moj favorit....
ovo je isto jedna jako dobra torta, čini se malo zahtjevna ali, vjerujte mi kako nije...ako sam je ja uspjela napraviti sada onda sigurno može svak...a ona vam vraća uloženi trud...

lagani kolač od kajsija/marelica

vraćam se ...polako...

ovaj mi blog pričinjava veliku radost i zato ni sada ne odustajem od njega...

polako se dižem i očekujem dalje liječenje ali, ne dam se...

izgubljena sam u svemu živome a naročito sam se izgubila u prehrani...uvijek sam pazila što jedemo...vodila sam računa o pravilnoj zastupljenosti svega....naročito sam brinula da jedemo što više povrća...hranili smo se isključivo sezonski...

a sada!

okrenuti kolač s karamelom i orašastim plodovima

idu mi zazubice od ovoga kolača...ali, ne hranim hajvana u sebi :)
svi nešto u zadnje vrijeme prave okrenute kolače s bananama ali, znajući s kim živim i da bih izbjegla njihove značajne  i začuđujuće poglede ja sam to preskočila :)...
zato evo nešto slično a malo različito...na kraju tako i nastaju različiti recepti...neko nešto doda a neko oduzme...
izvrstan i jednostavan kolač pogotovo za one koji vole grickati te orašaste plodove gdje ubrajam i sebe...

kolač od oraha i šumskog vića

ništa novoga ovaj put..jedan stari kolač u novom ruhu...samo umjesto dosadašnjeg voća koje sam koristila ovoga puta je šumsko voće...naravno ono iz leda...da nisam ja slučajno to skupljala i spremala...davno prošlo vrijeme..

ovo je moj najdraži kolač s voćem..naravno da postoji još dosta dobrih kolača s voćem ali ono što se meni sviđa ovdje su orasi na koje naletim...iskreno, ne jedem više slatko iz poznatih razloga da ne hranim hajvana u sebi, ali, vole ga jednako i dečki...

opet pogača i opet limun od života

rekao je dale carnegie: kada ti život da limun napravi od njega limunadu :)
divno rečeno i nekako sam do sada uspjevala...
ali, još nisam popila ni onu prošlu, ustvari još je pijem a ono dobijem još jedan limun?!
šok, nevjerica, ljutnja....
valjda je to prva faza
pretpostavljam da je u drugoj fazi suočavanje s limunom....
i onda idemo dalje
a što je ovoga puta limun?