5. sij 2010.

Oblatne

Oblatne su jednostavan kolač.
A ovaj moj recept ima priču. U mojem rokovniku stoji Podaca, 5.1993. godine što znači da je tada nekada i zapisan.
Teta Goga je htjela svome Vanji napraviti tortu za rođendan!
A Vanja je bio simpatičan do daske. Prekrasan ... plav, plave oči ... a priča... umjesto k on je govorio t. Tata je u tafani i sl.
Bože, koliko je nas odraslih žena bilo ali se nikako nismo mogli sjetiti nečeg jednostavnog za filovati tortu.
Nismo imali ni miksera, ... pa bio je rat a mi izbjeglice.
I na kraju se sjetila jedna mala banjalučanka ovoga recepta.

Vanja je sada jednako lijep, veliki momak, živi u Pragu.
Imala sam ga prilike vidjeti prije skoro dvije godine kada sam išla u Prag.

Meni je ovaj fil izvrstan za oblatne.
Vrlo jednostavno:
  • Ukuhati 1 l mlijeka s 20 žlica šećera na pola količine
  • Dodati 100 g čokolade za kuhanje, 200 g mljevenih oraha (lješnjaka, badema)
  • Skinuti s vatre i umiješati 250 g maslaca (margarina)
  • Ohladiti i filovati oblatne (tortu)

Broj komentara: 10:

  1. oblatne su mi jedan od najdražih kolača! obožavam ih i ove mi se jako jako sviđaju zbog oraha :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Draga snježo, iako nisam bila u izbjeglištvu ja sousjećam i tačno znam kako vam je bilo. To su bili teški dani i sitnice poput ovakvih oblatni bile su ogromna stvar i pričinjavale veliku radost.Ovo je stvarno najjednostavniji recept, a tada je svima vama skupa sa malenim Vanjom sigurno značilo više nego najveća i najljepša torta iz najfinije slastičarnice.
    Imam namjeru napraviti i jedan post o tome kako smo jeli kada ništa nismo imali, a predstaviću vam i naše ratne kolače.

    OdgovoriIzbriši
  3. Dirljiv post i lep kolac. Uzivam u svim mogucim varijacijama oblatni :))
    Bas si ih lepo napravila.

    OdgovoriIzbriši
  4. Ah, gorkog li vremena, na sreću, nema ga više. Ali, to je za neke druge duge priče. Na mom blogu čeka te nagrada!

    OdgovoriIzbriši
  5. Što se rata i izbjeglištva tiče, ne ponovilo se. Žao mi je što ste kroz svu tu muku morali proći.
    A što se oblatni tiče, meni je to jedan od najdražih kolača. Ovu verziju još nisam probala ali budem. Obećajem! :)))

    OdgovoriIzbriši
  6. I ja isto kažem ne ponovilo se nikada i nikomu.
    Ali, i iz tog perioda ostaju neke fine ljudske priče i ponekada se moramo i njih prisjetiti.
    #Selma draga znam otprilike kroz što ste prošli jer je i moja sestra sa obitelji ostala u Sa do 23.8.1994. I moja sestra je napravila čak i kuharicu tih ratnih recepata.

    OdgovoriIzbriši
  7. Negdje sam već napisala da iz nepoznatog i nepravednog razloga imam otpor prema oblatnama i nikad ne radim ništa s oblatnama :(
    Ali nadjev stvarno zvuči odlično!
    Za rat i izbjeglištvo, nije se smjelo ni dogoditi, ono što plaši....jest, jesmo li ili opet nismo svi zajedno išta naučili i shvatili??!!!

    OdgovoriIzbriši
  8. I ja kao i Tadeja vrlo rijetko radim kodim kolače s oblatnama. Ni sama ne znam zašto jer ih zapravo volim jesti.
    Tvoje lijepo izgledaju i vjerujem da su ukusne. :)

    I da ne ponovili se ratovi i sve strahote koje nose.

    OdgovoriIzbriši
  9. Lijep post:)
    Ratu sam pobjegla na vrijeme i strahote znam samo iz prica mojih koji su ostali dole
    i prica drugih koji dozivjeli su..Ne ponovilo se.
    A
    slicno pravim i ja oblatne
    sastojci isti
    samo sto ja na pocetku karameliziram secer
    pa sve sastojke dodam.
    Puno pozdrava i
    srecna i bericetna ti nova 2010..
    Negdje procitah
    kad se pise nova malim slovom
    odnosi se na citavu godinu..Velikim slovom
    kao samo prvi dan nove godine.
    Ja tebi napisah malim slovom i zelim citavu godinu da te zdravlje i sreca prate
    tebe i tvoje najdraze.

    OdgovoriIzbriši
  10. Hvala, Snjeza!!!!!!Tvoi blog e ljep!!!!!!

    OdgovoriIzbriši