20. sij 2015.

Sopa de milho/juha od kukuruza, gošća na blogu, ovoga puta jedna brazilka













za danas vam predstavljam na svome blogu moju sugrađanku inače brazilku...zove se  Jussara Lucia Fonseca Tomljenović a o njoj mi je napisao njezin muž

Jussara Lucia Tomljenović, rođena 12.01.1967. u mjestu Sete Lagoas u Brazilu. U Hrvatsku dolazi 1990. Ima 4 djece. Bavi se nizom različitih stvari. Povremeno prevodi poeziju kninskom pjesniku Fabijanu Lovriću i zahvaljujući kvalitetnom prijevodu pjesme su objavljene u Portugalu. Osim toga, Jussara je predstavnik brazilaca za Hrvatsku budući da dobro pozna zakone koji se tiču prava stranaca. U slobodno vrijeme izrađuje i ručne radove. Osim što zastupa brazilce u Hrvastkoj, Jussara i predstavlja Hrvatsku u najboljem svjetlu u Brazilu na najvećem njihovom turističkom portalu a to lijepo možete vidjeti ovdje

14. sij 2015.

piletina/puretina s porilukom i mrkvom




ne znam za druge ali, već dugo su mi izazov jednostavna jela...ono tipa što manje sastojaka i što manje uprljanog suđa..nije toliko zbog mene koliko nastojim svojim dečkima prenijeti i takva jela da si mogu pripremiti nešto dobro i uvjetno rečeno zdravo sada, kada si moraju ponekada i samo nešto pripremiti...
a recept? iz poznatog izvora: davor i rosanna odnosno, ovoga puta, preneseno od dinka i sandre...o svima  sam već često pisala...oni su moji dragi gosti što kod mene doma što na blogu :)
i da...već sam razmišljala o nekom projektu u smislu recepti s maksimalno 5 sastojaka...u koje ja ne bih ubrojila sol i papar kod slanih recepata ili .....ako ništa ne bude mogu si dodati bar taj tag na svoje recepte...možda se nešto i skupi :)
živi bili pa vid'li :)
ovo je stvarno jednostavno i "sito" jelo...mi smo svi ljubitelji poriluka pa, ne treba ni sumnjati da nam se svidjelo...

8. sij 2015.

vanilin kiflice po receptu moje mame.





nedavno sam se sjetila jedne bivše mamine susjetke koja već dugo ne živi u konjicu a ona mi je baš skrenula pozornost na ove vanilice....i imala je potpuno pravo....jedan iz grupe finih starinskih kolača, koji su se i pripremali baš u ovom zimskom periodu, božićni odnosno novogodišnji kolač, kako vam drago...

6. sij 2015.

top 10 za 2014. godinu



polako ulazimo u novu godinu...
vrijeme je da se svedu računi...
nisam se baš puno naradila odnosno nisam puno postova objavila...osim što sam objavljivala na svome blogu objavljivala sam i još na nekoliko mjesta. kao npr. na portalu feral, zatim na recepti.hr, dva puta na volim meso....za neke druge, koje isto tako cijenim, jednostavno nisam imala mota ili sam vrag zna čega...nisam se do sada nikada prijavljivala za neke portale gdje bih mogla što god i zaraditi osim nedavno za gastro.hr i na tadejin poziv za Coca-ColaBloggers Network Adria ..
u ovaj prvi nisam upala jer se, pretpostavljam, ne uklapam ali, sam se iznenadila koliko je novih u ovoj našoj blogerskoj zajednici...baš ne pratim..sram me bilo :) :) :)
za ovaj drugi još je rano...ali, nije bitno...
a o radionicama da ne pričam...po onoj: daleko od oltara, slabo se čuje :)
uglavnom, ovaj blog pišem isključivo iz ljubavi, on je moja utjeha, radost, ...pišem ga za svoju djecu jer želim im ostaviti sve one divne recepte koje smo zajedno papali, zbog kojih se oni i danas kada su svak za svojim poslom raduju dolasku doma, raduju se našim zajedničkim druženjima...
i naravno za veliki broj svojih dragih znanih i neznanih čitaoca od kojih i danas dobijam pohvale, lijepe komentare, prijedloge za nove recepte, koji su mi isto tako velika podrška...
znači, da se razumijemo: nema ovdje paara, kako bi to rekli moji bosanci...
i da napravimo rezime za prošlu godinu: počinjem od broja 10. pa do 1. a do recepta vas vodi klik na naslov....

29. pro 2014.

elza torta, gošća na blogu


desilo nam se ono što se desilo...razasuti smo po cijelome svijetu..ali, živjela tehnologija! živio facebook! jer, zahvaljujući tehnologiji, zahvaljujući društvenim mrežama ja sam u kontaktu sa svim dragim ljudima s kojima sam nakada dijelila divne trenutke, s kojima sam udisala isti zrak, s kojima sam živjela, s kojima sam dijelila dobro i zlo, s kojima sam odrastala ...i tako se ja skoro svaku večer družim s njima, s mojim dragim konjičanima, s kolegama s fakulteta ili studentskog doma...podrška smo jedni drugima, dijelimo i sada sve što tako možemo podijeliti: slike, fotke, viceve, priče (dobila sam tako još neobjavljenu knjigu naše Mice "iza ogledala" koju sam ostavila za čitanje za vrijeme praznika), dijelimo glazbu: imamo nekoliko dobrih muzičkih urednika: neprikosnoveni  Meca, a za njim odmah Beba, moja kuma Bora,...za fotografiju su zaduženi Pana i Nora ....tu su svi moji prijatelji, poznanici, bivše radne kolege,... rasuti širom svijeta...a ima nas od južne afrike do sjevera norveške i od amerike i kanade pa sve do australije...
ne zaboravljam i našu blogersku zajednicu koja mi je obogatila život .....
ne razumijem ljude koji zaziru od tehnologije i od društvenih mreža...razumijem samo kada je riječ o pretjerivanju...sve je dobro samo treba imati mjeru.....opet se ja vraćam mjeri :)
i tako prije par dana pošto sam ja objavila u prijedlozima za božić svoju bomba tortu piše meni moja Dinka Edina Pandža: