Markiza od čokolade i naranče

Već sam spomenula kako sam donijela i dvije dobre a za naše prilike čak i jeftine kuharice. Jedna od njih je i " CHOCOLATE 500 best-ever recipes " a na naslovnici je ova Markiza.
I čitam ja taj recept, čitam i na kraju vidim da se peče u vodenoj kupelji ili što ovdje kažu u "banja Mariji". Mislim se: e neću ga ja praviti ko će se još i s tim zezati!?
I naravno pošto je u mene već odavno "zbogom pameti" skroz sam na to zaboravila. A kako ja nisam baš nimalo sistematična lijepo pripremim prvo sve što mi treba i počnem praviti. Kada dođoh do točke pečenja sjetim se svoje odluke ali, kasno... I što mi je preostalo drugo nego ga ispeći onako kako piše u receptu: u banja Mariji.
I, nisam se pokajala. Nije bilo nikakavih problema kao što sam se ja pribojavala. Dapače!
Izuzetno nam se svidjela a meni posebno što nema puno sastojaka, nema premazivanja, sječenja, filanja a rezultat odličan¨!

Za ovu Markizu je potrebno:

• 350 g čokolade ( ja sam imala u kući jednu od 70% i ostalo od 60% kakaa)
• 225 g maslaca
• 90g +110 g šećera
• 60 ml svježe iscijeđenog soka naranče (meni je trebala 1 naranča)
• ribana kora 1 naranče
• 5 jaja
• 45 g brašna

1. Uključiti pećnicu na 180°C i pripremiti kalup za tortu promjera 23 cm (dno obložiti papirom za pečenje kojega malo namastiti)
2. Ugrijati sok od naranče i 90 g šećera. Miješati sve skupa na laganoj vatri dok se šećer ne istopi
3. Skinuti s vatre pa dodati istrganu čokoladu miješajući dok se ne otopi. Zatim postupno dodavati i maslac izrezan u kockice dok se ne istopi. (Ako je potrebno vratiti samo na kratko na vatru da se smjesa samo malo ugrije). Ostaviti sa strane
   
4. Pjenasto umutiti jaja i 110 g šećera. Dodati ribanu limunovu loricu te polaku umiješati čokoladnu mješavinu. Prosijati brašno preko svega te i njega umiješati.
5. Prebaciti dobijenu smjesu u pripremljeni kalup za tortu, malo poravnati. Obložiti dno i obod kalupa aluminijskom folijom te sve staviti u širu i malo dublju tepsiju. Nasuti vruću vodu u ovu širu tepsiju (i dobili ste banja Mariju:). Vode neka bude do polovice visine kalupa.
   
6. Sve skupa prebaciti u vruću pećnicu i peći 1 sat.
7. Nakon sat vremena izvaditi kolač iz pećnice (i banje Marije), ostaviti ga 20 minuta na rešetkastoj podlozi da se hladi. Zatim staviti tanjur preko kalupa i izvrnuti kolač ("Šta bi doli sad je gori" - sve nam je tako:). Oprezno skinuti papir za pečenje. Kada se još malo ohladi posuti ga šećerom u prahu i ukrasiti trakicama naranče ili po želji!
   

* Kolač je stvarno predobar a može ga napraviti i početnik u kuhanju.
*Mojima nije trebalo ništa ali vjerujem da je isto tako dobar s uglicom sladoleda ili malo tučenog slatkog vrhnja.

Tart s bademima i opet Kanada

Ne znam odakle bih počela!
Od ovih pasjih vrućina? Ja uvijek kukam o vremenu. Ko o čemu, Mara o uštipcima a ja o vremenu:)
Bila sam i na moru ali, toliko je vruće da i ono teško rashladi.
A tek u ovom užarenom gradu Kninu! To je nemoguća misija.
I moram se opet vratiti na svoj boravak u Edmontonu. Stalno su mi u glavi slike djece, ljudi koji imaju puno mogućnosti za rashladiti se.
Mi imamo Krku koja je prehladna jer izvire ovdje. Naravno da nikome nje palo na pamet napraviti koji bazen! Ma šta će nama bazeni!?
Ali, imamo fontanu usred grada!
A pogledajte ove sličice!

Ovo je zgrada Vlade provincije Alberta i fontane i park ispred i oko nje!

Sasvim je normalno da se tu ljudi, djeca kupaju. A kada se u nas neko osvježi u fontani onda je to novost i osvane na svim portalima, vijestima, ...

Isto tako zimi im služi kao klizalište!

A ovo je fontana ispred City hall: dječica se kupaju a mame u hladovini čavrljaju:

Ja se malao , malo sjetim Kanade. I kako neću. Kada mi je bilo fenomenalno a odmorila sam se kao nikada u životu!

***

A došlo mi "dijete"! Ne volim prići pećnici ovih dana ali kada su oni u pitanju sve pada u vodu.
I samo radi njih uključim pećnicu i ispečem kolač.
Donijela sam i dvije kuharice iz Kanade. Odlične, s puno krasnih recepata a svaka košta 6.98 CAD!? Ajd, kod nas kupite tako nešto.
I, evo ovo je prvo što sam napravila po receptu iz jedne od njih.



Tart s bademima/bajamima

Potrebno je:
- za prhko tijesto:

• 28o g brašna
• 1 žličica ribane limunove korice
• prstohvat soli
• 150 g hladnog maslaca narezanog na kockice
• 1 jaje
• 1 žlica ledene vode

- Za fil/punjenje:

• 175 g maslaca
• 175 g šećera
• 3 veća jaja
• 175 g mljevenih badema
• 2 žlice brašna
• ribana kora 1 naranče
  
• 1/2 žličice ekstrakta badema

- za osipanje:

• šećer u prahu

Priprema:

1. Za prhko tijesto u zdjeli izmiješatai brašno, šećer, sol i limunovu kricu. Rukama utrljati maslac dok se ne dobije mrvičasta mješavina. Umutiit jaje, dodati mu ledenu vodu te ih dodati dobijenoj mješavini. Mijesiti dok se sve ne poveže te dobijeno tijesto premjestiti u prijanjajuću foliju, malo ga spljosnivši, umotati ga i ostaviti u frižider neka se hladi oko sat vremena
2. Odmoreno tijesto razvaljati na pobrašnjenoj podlozi, prebaciti ga u oblik za pitu/tart (dno promjera 26 cm) kojega treba namastiti i pobrašniti. Utisnuti tijesto u oblik/kalup a višak odstraniti valjkom, nožem ili najjednostavnije prstima. Eventualne rupe popuniit ostatkom tijesta.
3. Vratiti ga u frižider na još 15-tak minuta a zatim prekriti papirom za pečenje i opteretiti ga grahom, rižom, lećom, ... Peći u pećnici zagrijanoj na 220°C 12 minuta a zatim skinuti operećenje i još ga peći 4 minuta. Izvaditi iz pećnice i smanjiti pećnicu na 200°C.
4. U međuvremenu napraviti fil. Mutiti maslac i šećer pa kada postane kremasto dodavati jedno po jedno jaja stalno muteći. Na kraju dodati bademe, brašno, koru od naranče i ekstrakt badema, stalno muteći.
5. Rasporediti dobijeni fil unutar ispečene kore, poravnati i peći još oko 30 minuta (pećnica je na 200°C)
6. Potpuno ohladiti na rešetkastoj podlozi, posuti šećerom u prahu i služiti.

* zna se ko je u mojoj kući najveći kritičar!!! Zadovoljila je i njega pa sam vam sve rekla:)

Tulumbe

Pomalo dolazim sebi:) :)
Ne mogu vjerovati da nikada nisam objavila recept za Tulumbe.
A kada malo bolje razmislim nisam ih odavno pravila. Zašto?
Ne znam!
Ustvari, znam! nešto u zadnje vrijeme ne volim ništa što se prži u dubokoj masnoći. Sve mi smeta: tolika masnoća, previše šećera a i problem mi je bacati ulje od prženja. Ne volim bacati hranu a i ulje baš ne možeš svukud baciti?!
Zafitiljale su mi one Verine pečene u pećnici ali,... uvijek ali!
Ovoga puta sam ih pravila po želji mm.
A njemu može samo nešto što je on oprobao i što je po njegovu mišljenju dobro. Sigurno je sigurno! Ziheraš stari:)


A o tulumbama bih mogla pričati puno, puno!
Pravila ih je i moja mama i koliko god da ih je pravila ja bih ih sve smazala. Sramota me je i pričati koliko sam ih mogla pojesti. A imala sam savršenu liniju!!!
Mama je pravila dobre tulumbe!
Međutim, ovaj recept sam otkrila kasnije, kada sam se udala.
Recept je iz Igmana, od naše radne druge, klegice, poznanice, Vaske. Znam da me mnoge moje bivše radne kolegice, moje druge, poznanice prate na svim prostorima na kojima se sada nalaze. A nema gdje nas nema. Sviju i ovoga puta pozdravljam i neka prenesu moje pozdrave i Vaski po čijem receptu i dan danas pravim Tulumbe:

Potrebno je:
- za zaljev:

• 1 kg šećera
• 1/2 l vode

- za tulumbe:

• 1/2 l vode
• 3 žlice ulja
• prstohvat soli
• 300 g brašna (glatkoga, prosijati)
• 5 kom jaja (srednja klasa)
  

- za prženje:

• ulje (ovisno o veličini posude u kojoj će se pržiti, moraju plivati u ulju)

1. Skuhati zaljev od šećera i vode, neka kuha 1-2 minute. Skinuti s vatre i ostaviti da se hladi.
2. Prokuhati 1/2 l vode, 3 žlice ulja i prstohvat soli. Kada provrije umiješati brašno. Prohladiti oko 10 minuta
   
3. Umiješati jedno po jedno jaje (ja to radim mikserom). Sve dobro izjednačiti.
4. Puniti špricu za tulumbe i istiskivati ih direktno u posudu sa vrelim uljem(nož nakvasiti u ulju i odrezivati na veličinu oko 10 cm). Tulumbe pržiti do zlatno žute boje
5. Gotove tulumbe rešetkastom žlicom prebaciti u posudu sa zaljevom do sljedećih.
6. Gotove stavljati na lim (pleh) dok se ne ohlade

Eto! Tako ja pravim tulumbe. I svi zadovoljni

Sve i još mnogo bolje o tulumbama možete naći kod Maje!

To je pravi seminarski rad. Tako dobro pojašnjeno, nema joj premca!

Još malo Kanade i Lidijina juha od pečene tikve i bijelog luka

Vratija se "Šime", odnosna vratila se Snježa iz Kanade.
Bilo je prekrasno! Već se dugo nisam tako odmorila. Puna sam utisaka.
I, vjerujte mi, ne znam odakle bih počela.
Možda da opet ponovim koliko je to veeeeelika zemlja, široka, zanimljiva, ... A ljudi?
Nisam odavno srela tako susretljive, ljubazne, strpljive i uslužne ljude.
Osim Edmonton obišli smo i Drumheller i njihov čuveni Royal Tyrrell Museum. Fantastično mjesto za sve one keje zanima daleka prošlost našega planeta.
U vrijeme mojega posjeta održavao se i Taste of Edmonton a za ovaj put slike sa jedne "Tržnice", zapravo The Old Strathcona Farmers' Market. Ova, kako sam je ja nazvala, tržnica se održava svake subote, uvijek u zatvorenom prostoru. Sva je roba već izvagana, upakirana, nema vaganja na licu mjesta, svi su proizvodi isključivo s domaćih farmi ili iz "domaće radinosti". Osim robe koja se prodaje tu je obvezno i zabava i hrana.
Ali, alkohola nema! Nikakav alkohol ne možete kupiti (čak ni pivu ni vino) u njihovim Store-ovima, odnosno samoposlugama. On se uvijek prodaje u odvojenim zgradama tzv. Liquor Store-ovima.
A cijene su, za mene, strašne,... jer ja sve njihove cijene množim sa 6 da dobijem u kunama. Pa još moja plaća!? Odoh k vragu!

Naravno, imam previše slika a da sve stanu u jedan post, teško! Možda je nekima od vas sve ovo svakodnevnica ali, meni je zanimljivo i zato su tu. Kao recimo ova mrkva raznih boja koja je završila u jednom Lidijinom ćušpajzu.

Pogledajte ovu cvjetaču: žuta i zelena!?

Moje omiljene kajsije ali, cijena je da boli glava:

Jednako kao i ove trešnje:

Bilo je tu dosta proizvoda iz "domaće radinosti" kao ove marmelade (odmah mi je pala na pamet naša Branka):

Ili ova čokolada (e, ovdje sam "vidjela" našu Tamaru):

Naravno da je bilo i zabave i unutra i ispred Marketa:

A o hrani neću ni pričati:

Slika je i previše i teško je sve to posložiti u jednom postu; jer bilo je Raznih salsa, raznih vrsta punjenih maslina (meni su se najviše svidjele one punjene orasima, ), raznih vrsza senfova iz domaće radinosti, domaće paste, mesa od bivola, svinje, ... ,domaćih kolača (baš me se dojmila baka koja ih je prodavala a najvjerojatnije ih je sama i napravila), kave, svijeća, jastuka, sličica (kinez ih stvara na licu mjesta), izrada i prodaja mozaika, stalaka za mačke, ...

***

Jedna od zanimljivosti su mi ovi zečevi. Svako večer smo izlazili u šetnju prošetati Dunckan-a, Lidijinog psa (zaljubila sam se u njega) i uvijek bismo u naselju sretali nekoliko zečeva (divljih, naravno) koji se dolaze hraniti tu (ima trave) ali, ni jedan ne završi u loncu što bi kod nas sigurno!

Evo konačno:) i recepta za ovu juhu:

Potrebno je:

• 1 tikva oko težine oko 1 kilograma
• 1/2 crvene paprike
• 1 veća rajčica presječena na pola
• 1 veći cesnjak (glavica) očiščenog
• 1 mrkva, narančasta, srednje veličine
• malo soli i maslinovog ulja
• pileći temeljac ili kocka pileće juhe
  

1. tikvu raspoloviti i malo posoliti i popapriti
2. podijeliti cesnjake na dva dijela pa u ih staviti u sredinu tikve
3. u papriku staviti izrezanu mrkvu
4. svo povrće staviti u tepsiju, posoliti, poprskati uljem te peći na oko 250 °C 20 - 25 min ili dok tikva ne omekša

5. žlicom izvaditi meso tikve, sve premjestiti u lonac u kojem ce se kuhati juha, dodati pileci temeljac i stapnim mikserom usitniti (ili u blenderu)

6. kuhati na laganoj vatri jos oko 10 minuta te posluziti

* po zelji dodati malo ljute papricice, kiselog vrhnja ili vrhnja za kuhanje