elza torta, gošća na blogu

desilo nam se ono što se desilo...razasuti smo po cijelome svijetu..ali, živjela tehnologija! živio facebook! jer, zahvaljujući tehnologiji, zahvaljujući društvenim mrežama ja sam u kontaktu sa svim dragim ljudima s kojima sam nakada dijelila divne trenutke, s kojima sam udisala isti zrak, s kojima sam živjela, s kojima sam dijelila dobro i zlo, s kojima sam odrastala ...i tako se ja skoro svaku večer družim s njima, s mojim dragim konjičanima, s kolegama s fakulteta ili studentskog doma...podrška smo jedni drugima, dijelimo i sada sve što tako možemo podijeliti: slike, fotke, viceve, priče (dobila sam tako još neobjavljenu knjigu naše Mice "iza ogledala" koju sam ostavila za čitanje za vrijeme praznika), dijelimo glazbu: imamo nekoliko dobrih muzičkih urednika: neprikosnoveni  Meca, a za njim odmah Beba, moja kuma Bora,...za fotografiju su zaduženi Pana i Nora ....tu su svi moji prijatelji, poznanici, bivše radne kolege,... rasuti širom svijeta...a ima nas od južne afrike do sjevera norveške i od amerike i kanade pa sve do australije...
ne zaboravljam i našu blogersku zajednicu koja mi je obogatila život .....
ne razumijem ljude koji zaziru od tehnologije i od društvenih mreža...razumijem samo kada je riječ o pretjerivanju...sve je dobro samo treba imati mjeru.....opet se ja vraćam mjeri :)
i tako prije par dana pošto sam ja objavila u prijedlozima za božić svoju bomba tortu piše meni moja Dinka Edina Pandža:

drage gošće na blogu s kolačem od seviljske naranče i maka

dijana je već nekoliko puta gostovala na mome blogu..
posebno smo joj zahvalne moja prijateljica roska i ja za njene peretke....moja roska ih je ne apsolvirala nego doktorirala....koliko ih je puta do sada napravila? mislim, nebrojeno...a posebno smo sretne jer smo se vratili puno godina unatrag a ovi pereci su bili tradicija u našim domovima naročito u vrijeme uskrsa....dijana draga, zahvaljujemo ti se do neba.....
elem, prije par dana ja opet dobijem mail od dijane s linkom za ovaj zanimljivi kolač....
nemam ja baš gorkih naranči, da odem skoro u dubrovnik bilo bi...pa sam joj predložila da ga ona napravi, pošalje slike i eto nama jednog lijepog recepta na blogu ili kako mi to kažemo na "našoj vrtaljici"...vjerujem da mi moji konjičani ne zamjeraju na ovom "prisvajanju" vrtaljice..

Marokanski kolač od badema i naranče i gost kuhar

rekla sam kako ne kuham.

da onima koji ne znaju samo kažem kako sam ovakva "spretna" kakva jesam pala, skršila dobro lijevu ruku, operirana sam i sada se polako oporavljam. sve se odigralo na božić :)

kada su me operirali i kada sam vidjela sliku one velike pločice i desetak čavala prvo mi je palo na pamet: ne daj bože proći pokraj kakvoga jakog magneta: bilo bi baška ruka, baška noga. i sve na lijevoj strani. kao u vicu o jadnome sulji.

ali, moji dečki vole kolače, jako.

tako da je tomislav za novu godinu pravio bojine kolače, poslije nove godine je već dva puta pravio hurmašice. a nikola je napravio fornetiće.

nova godina je prošla izvrsno jer smo još od prijateljice roske dobili tortu gianduia

nije svako zlo za zlo rekao je moj tata!!!

i tako ovoga vikenda je došao nikola doma sa željom da napravi nešto slatko. 

i napravio je: tortu caprese i ovaj kolač. 

znači gost kuhar je moj nikola a koliko je on gost u vlastitoj kući e to je drugi par rukava. samo radi naslova!

Markiza od čokolade i naranče

Već sam spomenula kako sam donijela i dvije dobre a za naše prilike čak i jeftine kuharice. Jedna od njih je i " CHOCOLATE 500 best-ever recipes " a na naslovnici je ova Markiza.
I čitam ja taj recept, čitam i na kraju vidim da se peče u vodenoj kupelji ili što ovdje kažu u "banja Mariji". Mislim se: e neću ga ja praviti ko će se još i s tim zezati!?
I naravno pošto je u mene već odavno "zbogom pameti" skroz sam na to zaboravila. A kako ja nisam baš nimalo sistematična lijepo pripremim prvo sve što mi treba i počnem praviti. Kada dođoh do točke pečenja sjetim se svoje odluke ali, kasno... I što mi je preostalo drugo nego ga ispeći onako kako piše u receptu: u banja Mariji.
I, nisam se pokajala. Nije bilo nikakavih problema kao što sam se ja pribojavala. Dapače!
Izuzetno nam se svidjela a meni posebno što nema puno sastojaka, nema premazivanja, sječenja, filanja a rezultat odličan¨!

Za ovu Markizu je potrebno:

• 350 g čokolade ( ja sam imala u kući jednu od 70% i ostalo od 60% kakaa)
• 225 g maslaca
• 90g +110 g šećera
• 60 ml svježe iscijeđenog soka naranče (meni je trebala 1 naranča)
• ribana kora 1 naranče
• 5 jaja
• 45 g brašna

1. Uključiti pećnicu na 180°C i pripremiti kalup za tortu promjera 23 cm (dno obložiti papirom za pečenje kojega malo namastiti)
2. Ugrijati sok od naranče i 90 g šećera. Miješati sve skupa na laganoj vatri dok se šećer ne istopi
3. Skinuti s vatre pa dodati istrganu čokoladu miješajući dok se ne otopi. Zatim postupno dodavati i maslac izrezan u kockice dok se ne istopi. (Ako je potrebno vratiti samo na kratko na vatru da se smjesa samo malo ugrije). Ostaviti sa strane
   
4. Pjenasto umutiti jaja i 110 g šećera. Dodati ribanu limunovu loricu te polaku umiješati čokoladnu mješavinu. Prosijati brašno preko svega te i njega umiješati.
5. Prebaciti dobijenu smjesu u pripremljeni kalup za tortu, malo poravnati. Obložiti dno i obod kalupa aluminijskom folijom te sve staviti u širu i malo dublju tepsiju. Nasuti vruću vodu u ovu širu tepsiju (i dobili ste banja Mariju:). Vode neka bude do polovice visine kalupa.
   
6. Sve skupa prebaciti u vruću pećnicu i peći 1 sat.
7. Nakon sat vremena izvaditi kolač iz pećnice (i banje Marije), ostaviti ga 20 minuta na rešetkastoj podlozi da se hladi. Zatim staviti tanjur preko kalupa i izvrnuti kolač ("Šta bi doli sad je gori" - sve nam je tako:). Oprezno skinuti papir za pečenje. Kada se još malo ohladi posuti ga šećerom u prahu i ukrasiti trakicama naranče ili po želji!
   

* Kolač je stvarno predobar a može ga napraviti i početnik u kuhanju.
*Mojima nije trebalo ništa ali vjerujem da je isto tako dobar s uglicom sladoleda ili malo tučenog slatkog vrhnja.