linzer torta s džemom od marelica

linzer torta je klasični austrijski kolač koja se sastoji od prhkog tijesta s dodatkom badema, nadjevena marmeladom od malina i s lijepom mrežicom po vrhu kolača...za nju se vežu mnoge legenda a priča o njoj je pun net...za mene je ovo pravi zimski kolač, a najčešće se peče za božićne blagdane...zašto ne i poslije?!
kažu da je bolja što duže stoji i ja u to vjerujem ali, nisam uspjela provjeriti..svaki put kada je napravim nestane vrlo brzo...ovi moji gladuši :)
ovo nije klasična linzer torta i baš zato sam je izabrala...nekako mi se čini previše jednostavna ta klasika...
gledala sam rudolfa kada ju je on pravio i odmah mi se svidjela...vrlo brzo sam je napravila ali, su je vrlo brzo popapali tako da je nisam uslikala...ovoga puta sam uspjela...zato što nas je manje doma :)
ovdje je original recept....ima i video što je još bolje i jednostavnije za praćenje recepta.

vanilin kiflice po receptu moje mame.

nedavno sam se sjetila jedne bivše mamine susjetke koja već dugo ne živi u konjicu a ona mi je baš skrenula pozornost na ove vanilice....i imala je potpuno pravo....jedan iz grupe finih starinskih kolača, koji su se i pripremali baš u ovom zimskom periodu, božićni odnosno novogodišnji kolač, kako vam drago...

pečena patka

najiskrenije, nisam se ranije susretala s patkom...
u moje vrijeme ili bolje reći u vrijeme dok je mama kuhala nije ih bilo ni kupiti...
u zadnje vrijeme ih ima vrlo često kupiti, cijena im je povoljna i zašto ne iskoristiti priliku i probati nešto novo...
na netu ima dosta savjeta kako ispeći patku.....odličan savjet imate i ovdje....
a ja sam pročitala puno dobrih savjeta, sve to zbrojila i na kraju ja je pečem ovako....zašto ovako?
učinilo mi se najjednostavnije...ma, narode moj, ne da mi se nekada, baš mi se ne da...na kraju: rezultat je dobar, zadovoljavajući..
ovaj recept ili bolje reći uputstvo je od Nigel Sleter...gledala sam na htv nekoliko njegovih emisija...koliko on uživa kuhati toliko sam ja uživala njega gledati..jela su mu zaista jednostavna, ukusna, prilagodljiva svakome i uistinu vas veseli pripremati ih za sebe i druge...

praznična torta

bio je to još jedan rođendan u mojoj kući...
proslavili smo ga skromno u najužem krugu kako je odgovaralo slavljeniku...baš i ne vole svi da im se rođendan oglašava na sva zvona.....meni je to neobično i čudno ali, prihvatila sam to...nekako..s godinama čovjek uči :)
ja imam dva rokovnika s receptima upisanim mojom rukom i bezbroj papirića, baš bezbroj....
među tim silnim receptima u drugom po redu rokovniku je zapisana i ova torta...ne znam broj recepata za torte a ne znam ni sama koliko smo ih već isprobali....ja osobno nisam bila neki ljubitelj torti u nekom svom ranijem životu :) ali, s godinama sam se promijenila...naročito kako sam ih počela praviti...i dalje odbijam ukrašavanje, razumijem da se ispod razno raznih ukrasa koje ja ne podržavam i ne volim kriju jednako dobre torte ali, eto...ja sam tvrdoglava stara baba...neću pa, neću.....ukrašavati torte tim masama i bojama..i na kraju: to se svakako baca ili bi se kod nas bacilo, a ja ne volim bacati hranu :)
a trebala mi je torta s orasima....znate već....kod nekih iz moga doma orasi su na prvom mjestu....
odlična torta...čak nije komplicirana za napraviti...vremena se najviše potroši na čekanju da se ohladi i kora i krema....a na kraju, što smeta..sve polako, treba nekada i odmoriti....najvažnije od svega: slavljenik je bio prezadovoljan...bila mu je po guštu, uživao je :)

deseterac II

pa i nije prvi put da jedan stari recept, stari kolač objavljujem ponovno, u nekom novom ruhu...
tako je i ovoga puta...
moram reći da ja volim one stare recepte, stara jela, uvijek me oduševljavaju svojom jednostavnošću, domišljatošću, ...
ponekada mi se jednostavno ne da nešto komplicirano raditi i zato se vraćam starim receptima, starim izvorima,....

paprike punjene krumpirom

znam ja da paprika sada ima tijekom cijele godine ali, nisu mi one slatke ni ukusne kao ove kasnoljetne ili rano jesenske....
ovo je nešto što me podsjeća na boravak i život s majkom i sestrom..jelo moga djetinjstava...
u ta stara i davna vremena uvijek se jelo sezonski pa sam ja tako i nastavila jer sam tako naučila...znam da onima koji žive u bijelome svijetu i svega imaju tijekom cijele godine to nekako zvuči strano...čak sada i kod nas ima paprika kupiti tijekom cijele zime....ali, to nisu te paprike...niti su lijepe niti mirišu kao ove naše a skupe k'o svetog petra kajgana :....volim kada mi kuća miriše na papriku...kao da sam makedonka :)

esterhazica

nije mi prvi put da radim ovu tortu..
zahvaljujući jeleni i njenom iscrpnom pojašnjenju i receptu jednostavno se okuražite i upustite se u ovu avanturu...praviti ovakve stvari za mene je kao igra...kao što sam nekada uživala radeći svoje ručne radove ili kao dijete igrajući se, tako sada uživam u izradi kolača, torti,...
a povod je udaja jedne lijepe djevojke, kćerke moje prijateljice marice..
a kako smo se marica i ja sreli poslije jako puno godina to je opet jedna priča na kraju koje kažeš: svijet je doista mali :)

mornarski složenac

neka jela postaju redovna na vašem stolu a da se i ne sjećate kako i od kuda su tu..ja se prilično sjećam recepata od koga sam ih dobila ili gdje sam ih pročitala...

pretpostavljam da je kod mene razlog tomu što sam uvijek u svoju bilježnicu (sada kupusaru) zapisivala i ime od koga sam dobila recept, časopis iz kojega sam prepisala ili sl. a i datum...a kada nešto zapišem onda bolje pamtim...kako piše moja olovka na papir tako se meni piše u mojoj glavi :)

ovaj recept je još iz vegetine knjige recepata i to one stare starinske (predpotopne :)) iz 1982. godine..zar nije predpotopna? naravno šalim se jer mi je to tako davno bilo..

pošto ja od sveg mesa najviše volim mljeveno ovo je moralo biti uvršteno u naš jelovnik....

Škampi na buzaru, posebni gosti na blogu

provedoh 6 prekrasnih dana odmora i opuštanja u dubrovniku...uživala sam s obitelji moga brata..posebno sa djecom...bornom i zarom...uz zaru je s nama bila i njena prijateljica mara...jedna je završila prvi a druga drugi razred osnovne škole...

vjerujte mi nisam grada ni vidjela, nije mi ni pao na pamet...druženje, priča, odlazak na plažu, lozicu, ...

a njih dvije su mi napisale priču...da...priču: Vila SNježa...

toliko su me dirnule te dvije male drage šarmantne djevojčice .... sa idejom, s pažnjom, s ustrajnošću, s ljubavlju,... s pričom :)

a priča i sve oko nje i moje iznenađenje su na kolažu dolje....

tako je ova priča što su mi je njih dvije napisale, obradile, nacrtale, upakirale,... zasjenila skoro sve..

ajme: jogurt tava/elbasan tava

ovaj post šaljem mateji koja je za temu ovomjesečne igrice izabrala jogurt..naravno riječ je o foodblogerskoj igrici ajme koliko nas je a koju je davno, davno pokrenula moja imenjakinja snježana (monsoon)...

mamina bijela pita

znam, znam, znam...prvo što ćete pomisliti kada pročitate naziv i vidite sliku reći ćete:
- kakva je ovo bijela pita?
- e pa, ovo je bijela pita moje mame....kod nje se uvijek ovako pravila..
neki dan razgovaramo moja sestra i ja i ona mene pita.
- snježana, jesi li ti ikada objavila recept mamine bijele pite?
- nisam...kažem je.....
- kako nisi? kako nisi objavila taj recept? što je tebi? pa, sjećaš li se koliko smo je voljeli? koliko puta ju je mama napravila?
- nisam....a, zašto nisam? ne znam ni sama...
i zato sam popravila....
ovo je recept moje mame...voljela sam ovu njenu bijelu bitu...i sada se sjećam kako sam jedva čekala pojesti okrajke kada ju je ona uređivala....kako sam se tada radovala malim stvarima....okrajcima...naravno, jela sam ja i kolača ali, baš su mi okrajci nešto bili posebno dragi
da...da, razlikuje se od gotovo svih bijelih pita po nečemu još osim po čokoladnoj glazuri...u ovu bijelu pitu ide vrlo malo maslaca i on se ne muti posebno nego se jednostavno umiješa u mlaku kremu... nekako mi je ova krema svilenkasta, nije ono kremasta...

ajme.....uštipci od zobenih pahuljica

imam svoj stari rokovnik, svoju kupusaru, istrgnutih, flekavih listova sa dosta recepata..neki su isprobani, neki nisu nikada do sada...što ne znači i da neće..ali, u njemu je i nekoliko stranica istrgnutih iz nekih davnih novina, onih koje sam ja svojdobno redovno kupovala i čitala...već sam pisala o tome i danas mi se drago prisjetiti tih vremena, tih časopisa, novina što li već jesu...redovno sam kupovala svijet, bazar, nadu, praktičnu ženu a pošto sam i šila tu su obvezni bili burda i nova moda....
i tako, prije par dana pregledavajući te svoje recepte naletim na dva lista istrgnuta iz svijeta s naslovom: sevdah na tanjuru....uglavnom radi se o receptima iz banja luke, sa slikama, .... dobri stari recepti koje su za svijet tada pripremili poznati banjalučki ugostitelji kao npr. cicvara, čorba od povrća sa zobenim pahuljicama, begova čorba, kvrguša, somun - maslenica, bosanski lonac,....i među njima ovaj recept za uštipke od zobenih pahuljica...

gosća na blogu ili kako jedna bosanka radi poljički soparnik

odnosno, kako jedna hercegovka radi poljički soparnik :)

Poljicki soparnik jeste specijalitet dalmatinskih Poljica. Datira jos iz vremena Turaka.

čitala sam o njemu puno, gledala ga na tv. mislila sam ne'š ti soparnik...nešto kao naša zeljanica :) a zeljanica je moj "pitac", meni najdraža pita.

tek kada sam probala soparnik, jednom prilikom ovdje u kninu dok se održavala neka manifestacija shvatila sam da je to ipak nešto drugačije i vjerujte mi na riječ: poseban je....

naravno da sam se i ja željela okušati u pravljenju istoga ali, fali mi ognjište (doduše snašla bih se zato, ima zdenka). i gdje naći dvije sinije? a za sinije me vežu lijepe uspomene iz moga djetinjstva kada smo kod mojega strica jeli svi skupa sjedeći na šamrlicama uz siniju....bila su to lijepa i sretna vremena...ako ništa bili smo bezbrižni, bili smo djeca...

ali, ukazala mi se prilika da na svome blogu ugostim svoju zemljakinju, skromnu mladu jablaničanku Zamiru Bulić s njenim soparnikom...i evo što ona kaže o sebi (sve dalje je njenih ruku djelo, slike, tekst,...)

"ja sam iz Jablanice, mislim da smo jedanput razgovarale. Rekli ste mi da ste iz Konjica i da ste cesto dolazili u Jablanicu u posjet rodbini....mislim ujaku. Udala sam se u Dalmaciju prije 5 godina, mozda nekome i cudno da nakon svega ipak postoje "mijesani" brakovi. Ne znam da li su takvi ljudi manjina ili vecina ali odgojena sam da cijenim ljude samo po karakteru i njihovim djelima. Moji svekar i svekrva su rodjeni Poljicani i oni su me naucili raditi Soparnik.  

utopljenici

niko se nije utopio osim ovoga tijesta za vrijeme dizanja :)

uvijek sam se pitala zašto se tijesto potapa u vodu...ne znam odgovor ali, nešto mi se čini da je postupak dizanja odnosno kvasanja ili kako se već kaže, brži.....raste kao iz vode :)

utopljenici su, inače stari korčulanski recept, ne brinite nisam ga tamo nikada ni probala iako sam tri nove godine dočekala i provela u korčuli....ali, ništa me tada nije zanimalo osim dobrog provoda...davno bješe to, prije nekih 30 tak godina....

petrogradski kolač i sretan nam prvi maj

danas je prvi maj, praznik rada, praznik koji je započeo u americi a tamo ga više niko i ne spominje a kamo li slavi... jer, molim vas taj praznik pobuđuje u njima neke druge konotacije... a i ovi naši: slave ga samo jedan dan dok se u svim našim bivšim državama slavi dva dana. da i kod nas uskoro ne bude kao i u americi?
za dalje.... bolje mi je šutiti radi sopstvenog mira. samo još ovo:
sretan nam 1. maj
evo još malo pa ću na svome blogu objaviti i 300 - ti post.
koliko je recepata tu objavljeno nemam pojma i ne pada mi na pamet brojati... jer nekada sam objavila samo jedan recept a nekada i više u jednom postu...  što bi kninjani rekli neloše
uglavnom, ovaj blog mi je pružio veliko zadovoljstvo i vjerujem da će toga biti još....ako ne posustanem...
i kada god spomenem posustajanje padne mi na pamet balašević i njegov ringišpil

hadžijski ćevap, još smo u esminoj kuhinji

što se krije u ovim malim simpatičnim zavežljajima?
pravo iznenađenje i za oko i za nepce!
HADŽIJSKI ĆEVAP
još jedno fantastično jelo iz esmine kuhinje. osim što je ukusan, mirisan, ... još je zanimljiv i način serviranja, zavežljajčić od papira za pečenje..
naravno, sastojci se mogu mijenjati, dodavati i drugo povrće....
možete misliti, poslije one njene begove čorbe dođe ovaj ćevap... to je kao šlag na šlag...
a ona vam kuha za prste polizati....
moja sestra i ona kada god se sretnu uvijek pričaju o njihovim uzljevacima/uzlejvačama...
navečer kada bi izašle na korzo, poslije nekog vremena samo bi se pogledale i rekle jedna drugoj:            - hoćemo li?
za tren bi se okrenule i krenule njenoj kući, uključle pećnicu i dok se ona grije začas bi esma pripremila uzljevak od krumpira...
sjedile bi uz prozor kuhinjice i pričale, esma bi pripremila salatu od paradajza i gotovu uzljevaču bi iznijele na balkon, jele, pričale, pospremile sve i opet na korzo...
sjećate li se korza? i šetnji po njemu tamo i ovamo?
dobra stara vremena :)

begova čorba i gost kuhar

planirala sam odlazak u konjic još u siječnju, zadnji tjedan praznika. ali, ne lezi vraže... u ovim godinama ništa ne planiraj... i tako se moj odlazak u konjic odgađao i odgađao da bismo se moja bora i ja dogovorile ovaj vikend provesti u konjicu. ona iz beograda, ja iz knina i u konjic. naš konjic.

u konjicu smo se lijepo provele. ni mi a ni naše prijeteljice nismo dopustili da nam kiša, koja je u petak neprestalno padala, pokvare raspoloženje. a padala je i padala... hoće li više stati?!

u konjicu smo se dogovorili i jedan dan smo proveli kod naše prijateljice esme dizdarević na ručku. a ručku: begova čorba, hadžijski čevap i brownies...i sve ćemo objaviti na ovom blogu... samo polako, polako,...

a esma je moja stara druga, prijateljica i moja i sestrina još iz kolonije... inteligentna, vesela, uvijek spremna na zezanje kao i većina konjičana, vrijedna, s puno raznih hobija, što bi kod nas rekli rukata,.... a izvrsno kuha.... kod nje vam je sve za prste polizati.....

Fildžan burek

kada sam ugledala ovaj burek na blogu ReciPeci, znala sam odmah da ću ga napraviti i to vrlo brzo. i sinoć sam ga napravila. vjerujte mi jedva sam ga stigla uslikati tako je brzo otišao. nije se niti malo ohladio a ova moja djeca odmah navalila. 

prije smo govorili kada je neko tako gladan da je kao iz bijafre...

bojim se  da se ta bijafra brzo ne preseli i na naša područja, ... ne daj bože.

ja sam inače fan turske kao i arapske kuhinje. i zato me je ovo čim sam ga pročitala privuklo.

jako zanimljiv recept, zalogajčići posebno a ukusni "senzacionalno" što kažu moji sinovi.

i još sam ga zaboravila zaliti :) što nije čudo jer smo svi jedva čekali da bude gotovo. ali, niko nije ništa primjetio. prema tome: može i bez zalivanja...

razlika između ovoga i sandrinog recepta je u tome što ja ne koristim nikakve instant začine niti ikakve gotove kocke za juhu ili sl. ustvari ovo jeste njen recept.

a naziv je fildžan jer se u mojoj kući govorilo fildžan iako mnogi za tu malu šalicu bez ručkice kažu i findžan.

nadam se da to sandri neće smetati.

evo kako sam ga ja pravila.

FBI rukavice: Pita od oraha

bilo bi mi jako žao ne učestvovati u ovom krugu kada je "pod istragom" Mimin blog. koji je usput budi rečeno zaista predivan. ma, pravo kraljevstvo. s obzirom na moje trenutno stanje uradila sam samo ovu pitu od oraha ali, bit ću ja bolje pa će biti još isprobavanja.
znači, i ovaj put je riječ o našoj blogerskoj igrici FBI rukavice a koju je pokrenula mamajac. a o blogu koje je pravo malo kraljevstvo divnih recepata, ljudi, vrta, fotografija, .... rekle su mnoge blogerice sve kao npr naša branka u ovom postu.
stvarno ima izuzetnih i zanimljivih recepata, puno želja, kako ja manje kuham u zadnje vrijeme ostali su mi za isprobati kada još malo  prizdravim.
ja sa svojim ziherašima sam izabrala ovaj ziheraški recept.

pita od oraha
kolač - pita je izvrstan i fantastično je prošao kod mojih momaka. ovo je ono što moji cijene i vole, starinski kolač, orasi u njemu i što se meni osobito svidjelo miris limuna. cijela mi je kuća mirisala.
ništa nisam mijenjala u receptu zato ga prenosim:

Pišinger oblatne

 

ah, kada su djeca doma uvijek im treba još nešto. podsjećaju me na mene samu koja sam uvijek pitala: ima li išta slatko? što su geni!!!
nešto mi mozak stao. ne znam odakle krenuti. kao nešto to čudno u mojim godinama?!
uglavnom evo još jedan recept za oblatne. stari recept iz jednog starog kuhara.
original recept je za 6 oblatni.
ne znam kako je ranije bilo i kakvo je bilo pakiranje oblatni ali, sada su pakirane po 5 komada. zato sam recept prilagodila pakiranju a u zagradi je original recept za 6 oblatni.
ima i dodatak koji ja izbjegavam: em mi više posla, em  mi više šećera. ali napisat ću i njega. pa ko voli nek izvoli.
uglavnom i ovakve odlično prolaze kod mene.
nije ih teško napraviti. čas posla.
najteže je čekati ih da malo odstoje, najbolje preko noći. u spavanju i neznanju :)