5. ožu 2012.

Krka, ljepotica

Jedva sam dočekala ljepši dan!
Pun mi je kufer kuće, poželjela sam malo prošetati. A zna se kuda ću: u Oklaj kod moje Zdenke i Tonija a onda opet u šetnju. Najljepša su nam druženja šetnjom. Nismo željni ni kave, ni kolača, pića, ... ničega, samo druženja i uživanja u čarima prirode. A priroda je divna samo se treba prepustiti.
Sjetim se ove rečenice iz jedne knjige: "Dva zatvorenika gledala kroz prozor. Jedan je vidio blato i prašinu a drugi sunce koje se rađa!"
Ja sam ovaj drugi a to sam postala upravo zahvaljujući toj knjizi. Knjigu sam pročitala davno u teškim trenucima (da ih ne spominjem) i vratila me je u život! Ko bi rekao da je to moguće? Ali, kada dođete do te faze uhvatiti se treba za slamku, možda pomogne:)

Ali, idemo dalje.
Predložila sam da odemo do Manojlovca pošto je uređen novi vidikovac pa da i to vidimo.
Kada idete od Oklaja (prominska strana rijeke Krke) prijelaz preko rijeke na drugu (bikovičku stranu) je preko Brljana jezera koji se u zadnje vrijeme često spominjao u ružnom kontekstu.

Ali, ovamo vas dočeka još jedan lijepi vidikovac s kojega se vidi Brljan i Ćorića buk i naravno planina Promina po kojoj se taj cijeli kraj zove:

Preko puta vidikovca se nalazi jedno staro zapušteno imanje koje ja zamišljam kao ona u Istri, prekrasno uređena, s apartmanima i gostima koji su došli uživati u prirodi i miru:

Čatrnja/ gustirna s prirodnim filitrom za vodu:

Pogled je fenomenalan odavde a kada se okrenete desno vidite kako nešto praši: Manojlovac prekrasan slap!

Samo malo dalje dolazi se do staze za vidikovac:

Pogled na Manojlovac s i vidikovca:

Ali, mi smo se odlučili spustiti dole do slapa:) i pošli smo stazom, pa šta bude i dokle god stignemo:

Jedan dio staze je ostatak starog rimskog puta s krajputašima i podzidama:

U jednom trenutku ugledate ovo: lijevo skroz gore Brljan i Ćorića buk, u sredini Manojlovac s gornjim i donjim (velikim) slapom i desno početak kanjona rijeke Krke: Nezaboravno!

Ali, mi hoćemo još bliže slapu i idemo dolje. Staza je na nekim mjestima puna prepreka, urušenih podzida ali, kada možemo Toni i ja (oboje smo operirali kukove) onda može svak.

I dobijamo nagradu za uloženi trud: prekrasan pogled na donji dio slapa

A samo malo dalje, kroz jednu staru urušenu mlinicu probijamo se do nezaboravnog prizora:

Oh, Bože moj dragi! Ne mogu vam opisati tu radost i sreću. Koja je to ljepota, kako je ugodno slušati žubor tih bezbroj malih slapića, kako voda i sve okolo miriše,..

Priroda je ovdje zapuštena, divno je što još nije olistalo pa se sve bolje vidi. Kada olista, biće jednako lijepo čak i ljepše ali, slabije se vidi voda.
Sve je dobro dok se još ne uredi prilaz vodi, bojim se kada ga urede da će masno sve naplaćivati kao i inače. I onda to ostane nedostupno za nas male obične ljude.
A na povratku zalazak sunca i obećanje za još jedan lijep dan!

Za povratak natrag trebalo nam je 20 minuta s kratkim odmorima.
Bio je ovo još jedan prekrasan dan u prirodi u dobrom društvu!

Broj komentara: 15:

  1. Obožavam slapove! Krku na žalost još nisam posjetila :(

    OdgovoriIzbriši
  2. Uživala sam čitajući. Prelepi pejzaži, baš vam zavidim. Vidi se da ste se divno proveli.

    OdgovoriIzbriši
  3. Draga Snjezo, ovo je pravi odmor za dusu a priroda je predivna, pogotovi slapovi, nekada zaboravimo koliko nam puno znaci taj dodir sa prirodom i koliko dobra cini nasem telu, bila je to zaista jedna divna setnja... hvala puno na lepim slicicama.:)))

    OdgovoriIzbriši
  4. Meni je i bez zelenila divota za pogledati..moj muz ne moze da pjesaci a to nam nedostaje jer smo isto tako uvijek vise voljeli otici hodati okolo po prirodi nego lezati na suncu uz vodu,mada i to ima svoju ljepotu ali ta me faza prosla....
    ti si lijpo izmorila Zlatana sada bi mogao pojesti i ono jelo sto bas ne voli ;)

    OdgovoriIzbriši
  5. Priroda je indiferentna prem nama i baš zato nam uvijek pruži ljepotu od koje zastaje dah. Inače, oduvijek imam doma 2 Carnegijeve knjige koje je moj tata donio iz Amerike krajem 50-ih: How to Win Friends and Influence People i Public Speaking. Odlične su i puno sam ih puta ponovno čitala. Kada bismo se samo pridržavali dobrih savjeta!

    OdgovoriIzbriši
  6. Prekrasan post, priroda uistinu pravi užitak!

    Veliki pozdrav!:)

    OdgovoriIzbriši
  7. Predivan prikaz fantasticne prirode!
    Hvala draga Snjezo uzivala sam u ovoj ocaravajucoj setnji s vama.

    Mi smo bili na Plitvicama '84-5 i tu lepotu nikada necu zaboraviti!
    Hrvatska je prelepa zemlja, moj muz (tada decko:) je sluzio vojsku u Zagrebu a na Hvaru smo cesto boravili s posebnim uzivanjem.. Dubrovnik se ne zaboravlja!
    Divna secanja.

    Srdacno vas poz.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja mislim da je ljepota u nama i da svugdje ima prekrasnih prizora samo, ... treba ih gledati, tražiti i uživati!

      Izbriši
    2. Da draga, lepota je u oku posmatraca :)

      Izbriši
  8. Krasan post i sjajne fotke! Ne bih imala ništa protiv ovakvog izleta :)

    OdgovoriIzbriši
  9. Snježo ovo je prekrasno i hvala ti što si podijelila sa nama i ovako lijepo opisala i poklonila nam ove lijepe slike. Nanese li me put u taj kraj neću zaboraviti na ovo. Zbilja nema ljepšega nego provesti dan u prirodi i dobrom društvu !

    OdgovoriIzbriši
  10. Krasan izlet. Jedva sam dočekala ove lijepše dane da mogu i ja van u šetnju.

    OdgovoriIzbriši
  11. Prelijepa prica i putopis ! Obozavam izlete u prirodu i ja zivm u Svedskoj u kojoj je priroda fantasticna. Na slapovima Krke nisam bila, ali na Plitvicama sam bila davno i trebalo bi to obnoviti, ali sam na zalost sad ogranicena kretanjem. Operacija kuka skracuje moje setnje u prirodu.

    OdgovoriIzbriši
  12. Draga moja rijeka i ja sam operirala kuk prije skoro tri godine (ugrađen mi je vještački kuk) ali, ipak idem svukuda. I na Dinaru sam se popela! Polako, samo strpljenja ići će to na dobro!

    OdgovoriIzbriši