15. srp 2010.

Kajsije (antići) i Kolač s džemom od kajsija




Ili kod Barišića u kajsijama:


Kajsije su moje omiljeno voće.
Kao dijete sam ih uvijek bila željna. U Konjicu sam živjela u zgradi koja je imala 12 stanova u dva ulaza. Ispred zgrade je rasla između ostaloga i jedna kajsija koja nikada nije dočekala da joj plodovi sazriju, mi djeca smo ih pojeli još dok su bile zelene.
Imali smo običaj ići u "krađu" kajsija. Molim lijepo to je bilo jako davno, nije bilo ni kupiti voća. Sjećam se dobro Veledovih kajsija, zvali smo ih po čovjeku, pravome gospodinu čije su one bile i koji ih je naravno čuvao od nas malih napasnika. Postojale su još u mom sjećanju kajsije u Prohića bašti. Uh, kako su bile dobre, kako su mirisale i kako sam ih bila željna, uh...

Naši kumovi u Suhom dolu su isto tako imali nekoliko svojih kajsija, pa kada bi po mami poslali te kajsije to je bio praznik...

A sada, u Kninu isto ima istih takvih kajsija, odnosno marelica, ili ovih sitnih kao na ovoj fotografiji koje moja Anka zove "antići" ili "armeline"a ona ih nesebično dijeli sa mnom i naravno pošto one ne mogu dugo stajati moram napraviti džem do kajsija. Prekrasan, takve krasne arome i okusa, prosto moram ga upotrijebiti i u nekom kolaču.

One starinske velike kajsije ovdje zovu barakokule!

Nekoliko prekrasnih sličica kajsija (antića, armelina,):


Na ovoj kajsiji je Barišić (Ankin muž) ali se slabo vidi a ona je ispod kajsije:

E ovdje se Barišić vidi:

Pogledajte ih, ko ih ne bi poželio:


i konačno kolač:


Koji ide ovako:

Za tijesto je potrebno::
  • 150 g maslaca
  • 3 žumanca
  • oko 1 dcl mlijeka
  • 1 žličica šećera
  • 10 g svježeg kvasca
  • 300 g brašna
Za fil je potrebno:
  • džem od kajsija
  • 150 g mljevenih oraha
  • 150 g šećera (ja sam stavila 120 g)
Za šaum :
  • 3 bjelanca i
  • 120 g šećera
Postupak ide ovako:
  1. Otopiti kvasac u mlakom mlijeku zajedno sa žličicom šećera
  2. Umutiti maslac sa žumancima, dodati oko trećine brašna zatim usuti kvasac i zamijesiti sa ostatkom brašna.
  3. Dobijeno tijesto podijeliti na tri dijela, razvaljati te prebaciti u podmazani pleh. (Ja sam koristila tortipleh promjera 28 cm).
  4. Kore redati u pleh i svaku obilno premazati džemom od kajsija pa posuti polovicom mješavine oraha i šećera
  5. Treću koru ne premazivati, samo malo izbosti vilicom, peći u pećnici zagrijanoj na 200°C oko 20 minuta
  6. Izvaditi, premazati sa još džema od kajsija pa preliti umućenim bjelancima sa šećerom (šaumom)
  7. Vratiti još malo u pećnicu na oko 10 - 15 minuta.



Pošto nemam nikakav manji lim ovako je ispala kao torta:)))
Pravila sam slično tijesto bez dijeljenja u kore, samo jedna kora, džem i šaum ali mojima je to bilo "light" pa je ovo ispao pun pogodak:)))

Broj komentara: 14:

  1. Meni tvoj post opet nije 'izasao' na vrh kada si ga objavila...?
    Obooooooooooooozavam kaisije, obozavam, na zalost niti imam drvo, niti nekoga ko ga ima na vidiku:( Imam samo one iz samoposluge, a te nisu nikada tako mirisne kao 'prave'.
    Kolac je odlicen, mislim da cu ga napraviti (hubby je stavio veto, imam pravo praviti kolac samo jednom sedmicno...).

    OdgovoriIzbriši
  2. Kasija je i mene odhranila !!imala sam je u samom dvoristu,nedaleko bunara !kad nam se ne ide u skolu najedemo se zelenih kajsija i napijemo vode...:)a i biciklo sam naucila voziti jer sam imasla pravac izmedu bunara i kajsije..mozes misliti koliko sam puta udarila u drvo ???:))

    OdgovoriIzbriši
  3. domaći džem od kajsija je nešto najljepše i najfinije što postoji! kao i ovaj kolač ;)

    OdgovoriIzbriši
  4. Volim marelice, imamo nekoliko stabala u vrtu, no slabo rode (vrlo su osjetljive, pa zavisi kakvo je vrijeme bilo u doba cvatnje), ne špricamo ih, pa valjda i zato. No, kada ih se može puno kupiti za male pare, moja mama napravi jako fini pekmez koji tu i tamo jedemo s palačinkama. Nisam sigurna da će tako biti i ove godine jer mama pobolijeva, a ja ne namjeravam danim peči pekmez od kojeg bi pojeli staklenku ili dvije. Ovaj kolač na prvi pogled izgleda komplicirano, ali kada sam pročitala cijeli recept, vidim da uopće nije, pa si ga bilježim jer mi se čini baš odličnim i pomalo neuobičajenim.

    OdgovoriIzbriši
  5. Ne samo da su ukusne, nego su i riznica zdravlja!

    OdgovoriIzbriši
  6. Ala me mame... Ja obozavam kajsije i razumem kakva osecanja gajite prema njima, a i uspomenama o kojima divno pripovedate. Spremam se i ja ovih dana da umazem kuhinju, jer pripremanje dzema uvek ispadne tako :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Jako mi se sviđa ovaj kolač, pribilježit ću ga za kasnije, jer moji su na moru pa ga ne bi imao tko pojest. Ali ću zato pravit marmeladu od marelica i ovaj tvoj kolač uživat ćemo na jesen.

    OdgovoriIzbriši
  8. dok sam bila mala nisam bila željna nikakvog voća jer sve smo to imali u voćnjaku ili doma u dvorištu, marelice su mi omiljeno voće, danas ih više gotovo nigdje ne mogu nabaviti onakve kakve sam jela kao dijete zato smo prije dvije godine u vinograd zasadili marelice i breskve, ove godine su već nešto rodile, doduše nestale su prebrzo da bi ih iskoristila za kolače, no očekujem sljedeće godine više pa bi i ovaj kolač mogal isprobati

    OdgovoriIzbriši
  9. antići...koji zanimljiv naziv! i ja obožavam marelice u svim mogućim oblicima i uživam sad kad im je sezona :)

    OdgovoriIzbriši
  10. Jako lijepa priča !
    Kajsije super izgledaju, nema do domaćih . A kolač je izvrstan, jako mi se sviđa i recept i kako izgleda. Super si ga napravila i nadam se da ću ga i ja isprobati, plan mi je kada pođem na godišnji napraviti ga i počastiti prijatelje.

    OdgovoriIzbriši
  11. Joj i ja ih obožavam, a još ih nisam ni okusila ove godine. Nadam se da ću ipak uhvatiti koju kod svojih u Splitu pa možda nešto ovako i skombiniram. :)
    Jako lijepo izgleda ovaj kolač. :)

    OdgovoriIzbriši
  12. Meni su kajsije zakon,tek sada sam videla ovaj post..:)Kolač je dobar ali bih rekla da ima tu posla oko njega..:)Ma nema veze..s obzirom kako dobro izgleda!

    OdgovoriIzbriši
  13. mmmmmmmmm :))))
    I ja VOLIM kajsije iliti marelice. Ja sam pak ovo ljeto nešto drugo s njim prčkala, valjda će doći na red da objavim.
    Moj tata je nekoliko puta sadio marelicu, pa ispred kuće, pa kraj kuće, pa zavjetrina ova, pa položaj onaj, svaki put je udari kap, jednostavno nam nije suđena, a i Timna je luda za njima. Vidjeti ih ovako na stablu, prekrasno narančaste stvarno je doživljaj i zavidim ti :))
    Kolač mi se na sami pogled upravo virtualno topi u ustima!

    OdgovoriIzbriši